U dan kad se Sin Čovječji objavi. (Lk 17, 30)

Liturgija dana (13. studenog):

Prvo čitanje:
2Iv 4-9

Tko ostaje u nauku, ima i Oca i Sina.

Izabrana Gospođo, obradovah se veoma što sam među tvojom djecom našao takve koji hode u istini, kao što primismo zapovijed od Oca. I sada te molim, Gospođo, ne kao da ti novu zapovijed pišem, nego onu koju smo imali od početka: da ljubimo jedni druge. A ovo je ta ljubav: da živimo po zapovijedima njegovim. To je zapovijed, kao što čuste od početka, da u njoj živite.
Jer iziđoše na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu. To je zavodnik i Antikrist. Čuvajte se da ne izgubite što ste stekli, nego da primite potpunu plaću. Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga. Tko ostaje u nauku, ima i Oca i Sina.

Psalam:
119,1-2.10-11.17-18

Blaženi koji hode po Zakonu Gospodnjem!

Blaženi oni kojih je put neokaljan,
koji hode po Zakonu Gospodnjem!

Blaženi oni koji čuvaju propise njegove,
čitavim srcem njega traže.

Svim srcem svojim tebe tražim;
ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih.

U srce pohranih riječ tvoju,
da protiv tebe ne sagriješim.

Milostiv budi meni, sluzi svojem,
da živim i tvoje riječi čuvam.

Otvori oči moje,
da gledam divote tvoga Zakona!

Evanđelje:
Lk 17,26-37

U ono vrijeme: Reče Isus svojini učenicima: »Kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi.«
»U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.«
»Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti.« Upitaše ga na to: »Gdje to, Gospodine?« A on im reče: »Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Josip Ivanović, gvardijan samostana sv. Frane i rektor Nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića u Šibeniku:

Isus nam danas progovara o budućnosti donoseći nam primjere koji su se našli na životnoj prekretnici. On dotiče „sada i ovdje“, trenutak u kojemu živimo. Pomalo je teško slušati Gospodinove govore o svršetku svijeta jer shvaćamo da vrijeme za koje mislimo da ga imamo zapravo ga nemamo.

Ne znamo što će nam u životu biti posljednje i koji je naš posljednji dan.

Povijesni događaji i činjenice potvrđuju nam kratkotrajnost naših kamenih građevina, carstava i kraljevstava te nas potiču na razmišljanje o kratkotrajnosti našega ljudskog života. Svako kraljevstvo utemeljeno samo na ljudskoj snazi kratkoga je vijeka. Svaki život koji se živi da bi se živio, da bi se životarilo, neće i ne može donijeti plodove. Prema tome, svaka civilizacija, svaka kultura u sebi je propadljiva ukoliko se ne osloni na Boga, ukoliko živi poradi vlastitoga probitka, da bi se druge sebi podložilo, da bi se zadovoljilo svoje sebične ciljeve.

Kada se živi i vlada kao da Boga nema, kada se čovjek postavi na mjesto Boga ili iznad njega, tada sve kreće naopako; tada nema blagoslova potrebnoga za osobni i zajednički život.

Današnje Evanđelje podsjeća nas da se život čuva živeći logiku kraljevstva ovdje na zemlji kojom hodimo kao hodočasnici, prolaznici i stranci, koja nije naše konačno prebivalište iako bismo to sami nekada htjeli. Nemoguće nam je otrgnuti se od misli da ne pripadamo zemlji. Stoga pokušavamo spasiti život na razno razne načine, a u sebi postajemo kontradiktorni: produžujemo život, a potpomažemo smrt uime nekoga spasenja tijela.

Ljudski život, moj život je vrijedan; on je besplatan dar koji sam dobio.

Istina, treba ga čuvati. Netko će reći da treba uživati u životu. Da, ali čuvati ga dajući se za drugoga. Da bismo znali darovati se drugima, potrebno je doći načisto sa samim sobom. To kod obraćenja znači: je li ti dana milost bijega od jednoga – grešnoga – života, idi i ne osvrći se; počni živjeti novim životom da te prošlost ne zatekne nespremnim pa te opet ne uništi.

Isus nam pomaže shvatiti da „svi događaji u povijesti imaju zadaću razjasniti u čemu se sastoji ono najbitnije“ (Guardini) i za nj se odlučiti; da naše odluke, da naše da ili ne postaju sve temeljnijima.

U danima koji su pred nama pitajmo se koliko smo se od Boga udaljili svojim vlastitim odlukama. Dopustimo da nas Bog pronađe; otkrijmo se njegovu pogledu u svoj svojoj bijedi i ogoljenosti, da nam dade novi život.

A mi, okrjepljeni, njegovom pomoću odgovorimo na njegov poziv i nasljedujemo ga u onomu što je on činio. To je zadatak Crkve, to je naš zadatak! Znajmo prepoznati malene pokraj sebe, u svojoj blizini i donesimo Boga svijetu koji sve više živi kao da Boga nema.

Dopustimo mu da povije naše rane da bismo mi povijali rane ranjenoga svijeta.