Nakon objave nalaza o oko 40 tisuća tona opasnog otpada u Gospiću, u hrvatskoj se javnosti s pravom povećala zabrinutost oko načina rada nadležnih institucija te se otvorilo pitanje mogućih rješenja za zbrinjavanje otpada u zemlji.
Hrvatskoj su potrebne energane
„Oko 85 % stanovništva Republike Hrvatske prepoznaje potrebu za Waste-to-energy (WtE) postrojenjima… Nemamo drugoga načina nego termički oporaviti naš komunalni otpad jer je više nije prikladan ni za kakav oblik recikliranja. Jedino ga je moguće termički oporaviti – u smislu proizvodnje električne i toplinske energije“, naglasio je predsjednik Međunarodne akademije održivog razvoja Tomislav Lukić u programu Hrvatskog katoličkog radija.
Druge članice Europske unije „koje su uspjele riješiti komunalni otpad“ energetski su oporavile onaj dio otpada koji se nije mogao reciklirati, objasnio je dugogodišnji samostalni savjetnik za zaštitu okoliša Viktor Simončič.
„U ovom trenutku Hrvatska ima oko 500 tisuća tona otpada koji bi bio pogodan za Waste-to-energy (WtE) postrojenja. Nažalost, mi nemamo nijedno“, kazao je Lukić.
Zagreb, 5.9.2026. – prosvjed “Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku” / Foto: HINA / Lana SLIVAR
Činjenica je da su državne institucije, kao i jedinice regionalne i lokalne samouprave zakazale, poručio je Lukić dodavši da je „nemoguće je da se u jednom gradu godinama zatrpava 40 tisuća tona otpada i da to nitko nije vidio“.
Svi snose veliku odgovornost, a najveću država jer nije kontrolirala promet otpada, poručio je predsjednik Međunarodne akademije održivog razvoja.
„Ministar Čorić nedavno je predložio da se zbog smanjena administracije u upravi ukine Agencija za zaštitu okoliša, koja je u svim drugim državama stručna, a ne administrativna institucija. Da smo imali takvu stručnu agenciju, a ne podobnu, onda bi se drugačije komentiralo ovo što se događa u Gospiću“, zaključio je Simončič.