Danas je sv. Ruža Limska. Ona za Peru i cijelu Latinsku Ameriku znači ono što Katarina Sijenska znači za Italiju ili Terezija Avilska za Španjolsku. Rođena je u Limi 20. travnja 1568. godine, kći španjolskih doseljenika. Na krštenju je po baki dobila ime Izabela. Promatrajući njeno lijepo lice, kućna pomoćnica, Indijanka, prozvala ju je Ružom, što su prihvatili svi u kući. Djevojčica je krizmana pod tim imenom i tako je postala poznata u cijeloj Crkvi. Već je u ranoj mladosti Bogu zavjetovala djevičanstvo živeći povučeno u pokori, molitvi i konteplaciji.

Kao iznimno obrazovanu ženu toga doba, obdarenu ljepotom i umnošću, roditelji su je kanili udati, čemu se ona usprotivila, odrezavši si kosu i uronivši ruke u živo vapno. Vidjevši njezinu odlučnost, roditelji su je pustili da nasljeduje Krista patnika kojemu je obećala vjernost. Ruža Limska velika je patnica i pokornica, puna ljubavi i samilosti prema siromasima i ljudima u zabludi. Dobro je znala da nikakva pokora nije vrijedna ako nije prožeta ljubavlju.

U 20. godini (1606.) stupa u Treći red svetog Dominika obukavši redovničko odijelo. Ono je nije dijelilo od svijeta, već joj je dalo još veći ugled da u svome rodnome gradu, idući međju ljude, čini dobro svake vrste. Kraj svega toga našla je uvijek vremena da sate i sate moli i razmatra. Njezin je život bio neprestan hod u Božjoj prisutnosti, razgovor s Gospodinom. U svim je stvarima  nalazila povod da slavi Stvoritelja. Svaka joj je misao bila poticaj da uzdigne duh k Bogu, a mnoge je željela poučiti u tajnama unutarnje molitve. Stoga, kao sto je svoju dušu hranila čitajući dobre pisce, tako je i širila duhovne knjige, te poticala svećenike da na svaki način pokornike i vjernike privuku k ljubavi prema molitvi. Neizreciva je bila njena pobožnost prema Gospinoj krunici, koja združuje mislenu i usmenu molitvu. Smatrala je da bi svaki krsćanin morao krunicu rječju propovijedati i u srcu nositi.

Sv. Ruža je bila i veliki radnik. Osnovala je prvi konteplativni samo­stan u Južnoj Americi. Za njega je pronašla mjesto, napravila nacrt i prikupila potreban novac, što govori o njezinim organizatorskim sposobnostima i ustrajnostima da nadvlada sve protivštine. Misije su također bile njezina briga i ljubav. Zanosila se za velikim misijskim pothvatima sv. Franje Solanskoga, fra­njevca, u Južnoj Americi. Žarko je molila za uspjeh njegova djelo­vanja. Sama je znala govoriti da bi, da nije žena, kao putujući propovjednik i misionar sve posvetila naviještanju Evanđelja u najtežim krajevima.

Umrla je s 31 godinom života, 23. kolovoza 1617. godine,  u svom rodnom gradu, gdje je i sahranjena. Papa Klement X. proglasio ju je svetom 1668. god., a tim je činom postala prva svetica američkoga kontinenta. Zaštitnica je vezilja, cvjećara, vrtlara, taštih osoba, kao i onih osoba koje su prezrene zbog svoje pobožnosti.

Molitva svetoj Ruži iz Lime

Sveta Ružo iz Lime, prva svetice američkog kontinenta, zaštitnice Latinske Amerike i Perua, uzore pokornog života i molitve, učini moje srce jednostavnim i čistim. Ti, koja si usprkos svojoj mladosti znala intenzivno živjeti vjeru i znala zagrliti križ, oponašajući Isusa, siromašnog i razapetog, tvoja velika ljubav pomaže i nama da zagrlimo malene i velike križeve u našim životima.

Ti, koja si dijelila patnju, društvenu odbačenost i poniženja siromašnih Indijanaca, učini nas instrumentima mira i pravde; daj da na poseban način znamo ljubiti život najslabijih i najsiromašnijih. Daruj nam takvo veliko povjerenje kakvo si imala u Djevicu Mariju, Kraljicu Krunice, da se prepuštamo da nas ona vodi u životnim događanjima. Sveta Ružo iz Lime, moli za nas!

Sretan imendan slavljenicama!