Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih. (Mt 18, 10)

Liturgija dana (2. listopada):

Prvo čitanje:
Izl 23,20-23
Anđeo će moj ići pred tobom.

Ovo govori Gospodin: »Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. Poštuj ga i slušaj glas njegov! Ne buni se protiv njega jer vam neće opraštati prekršaje: ta moje je ime u njemu. Ako ga budeš vjerno slušao i budeš vršio sve što sam naredio, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. Anđeo će moj ići pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hetita, Perižana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca da ih uništim.

Psalam:
91,1-6.10-11
Anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim.

Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
reci Gospodinu: »Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!«

Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske,
od kuge pogubne.
Svojim će te krilima zaštititi,
i pod njegova ćeš se krila skloniti:
Vjernost je njegova štit i obrana!

Nećeš se bojati strašila noćnoga
ni strelice što leti danju,
ni kuge što se šulja kroz tmine,
ni pošasti što hara o podne.

Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
Jer anđelima svojim zapovjedi
da te čuvaju na svim putima tvojim.

Evanđelje:
Mt 18,1-5.10

U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: »Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?« On dozove dijete, postavi ga posred njih i reče: »Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.«
»Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Matej Jovanovac:

Danas slavimo spomendan svetih Anđela čuvara. Ovaj odlomak iz Evanđelja po Mateju jedan je od onih svetopisamskih tekstova koji najsnažnije upućuju na njihovo postojanje. Govoru o anđelima prethodi pitanje učenika:

Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?

Vidimo da je učenicima to važno pitanje jer, indirektno, oni sami žele biti među najvećima u tome kraljevstvu. Samo nisu sigurno kako se to postiže i koja su Božja mjerila.

Možemo samo zamisliti njihovo čuđenje kada Isus doziva dijete i postavlja ga posred njih. Umjesto da djeca budu ona koja će slušati i učiti od starijih, Isusovi učenici moraju učiti od djeteta.

Što to ima dijete, a nemaju apostoli?

Dijete u svojoj nemoći mora potpuno ovisiti o tuđoj pomoći. Mora se potpuno poniziti i predati u ruke svojih skrbnika. To je slika koju Isus predstavlja svojim učenicima.

Isti Isus koji ima moć liječiti, uskršavati mrtve i stišavati oluje, sebe je oplijenio svakog zemaljskog dobra – nema ni ugledno porijeklo, ni svoju kuću niti novca. Isusova nemoć pokazala se posebno u muci i na križu, kada se predao „u ruke grešničke.“ Isus traži takvu sposobnost prihvaćanja nemoći i od svojih učenika i pokazuje kako je to mjerilo veličine u kraljevstvu nebeskom. Jer u nemoći i slabosti, kako je to iskusio i sv. Pavao, posebno se očituje snaga Božja (2 Kor 12,10).

U nastavku, Isus govori o brizi za najmanje. Budući da su toliko ovisni o odraslima, ne smije ih se prezirati. Pod tim prezirom podrazumijeva se svako zloupotrebljavanje dječje dobrote, povjerenja i nemoći. Baš u tim recima Isus pokazuje koliku brigu ima Otac za svako svoje dijete:

„anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega.“

I onda kada ljudi učine propuste, pogreške pa čak i zločine protiv najmanjih, njihovim anđelima ništa od toga neće promaknuti. Sveto pismo svjedoči da je jedno od najvećih blagoslova u životu imati pogled Božji, a jedan od najtežih prokletstava kada se taj isti pogled odvrati od čovjeka. Zato Isus upozorava da, dok se trebamo učiti poniznosti od najmanjih, trebamo imati posebnu brigu prema njima.

Ovaj i drugi tekstovi Svetoga pisma uče nas da nam Bog svima daje anđele čuvare (anđeo vodi Petra iz tamnice – Dj 12,7; Heb 1,14), ali i da se brine za sve detalje našega života (Mt 10,30 – „A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene“). Potrebno je često prisjetiti se tolike Božje brige za nas. Kada se pojave tjeskobe i nezadovoljstva, možda su oni znakovi da nismo dovoljno svjesni Božje ljubavi i zauzetosti. Zahvalimo Bogu za nebrojena dobročinstva kojima nas svakoga dana obasipa, a danas posebno zahvalimo za dar anđela čuvara. Neka nas naši anđeli čuvari i dalje vode na životnome putu, kako bismo jednom zajedno s njima mogli davati vječnu hvalu Bogu u nebu.

Papa Pio IX. rado je i često pripovijedao o doživljaju što ga je kao dječak doživio.

On je u očinskoj kućnoj kapelici kao dječak svaki dan imao dužnost posluživati kod svete mise. Dok je tako jednoga dana ministrirao, osjetio je u srcu neku neobičnu tjeskobu i strah. Nije znao zbog čega je to. Čak je osjetio kako mu srce u grudima snažno lupa. Stoga je i nehotice okrenuo pogled na drugu stranu oltara, kao da traži nečiju pomoć. Tamo je ugledao lijepa mladića koji ga je pogledom k sebi zvao. Zbunjen tim viđenjem, nije se usudio maknuti s mjesta. No, ta ga je svijetla prilika zvala k sebi još jače i izrazitije. Dječak je tada skočio i prešao na drugu stranu. Prikaze nestade. No u isti čas pade s oltara teški svetački kip i to upravo na ono mjesto na kojem je mali ministrant netom klečao.

Dječak, kasnije svećenik, biskup i papa, često je pripovijedao o tom nezaboravnom doživljaju svoga djetinjstva, slaveći ga kao zaštitu i vodstvo svoga anđela čuvara.