Veliki obnovitelj Crkve. Njegov pontifikat ostavio je neizbrisiv trag u povijesti Crkve, sažet u geslu “Obnoviti sve u Kristu”. Hrvati su mu zahvalni što je blaženim proglasio Marka Križevčanina.
Papa Pio X., pravim imenom Giuseppe Melchiorre Sarto, rođen je u siromašnoj mnogobrojnoj talijanskoj obitelji 2. lipnja 1835. god. u blizini grada Trevisa, na sjeveru Italije. Bio je drugo od desetoro djece iz skromne seljačke obitelji. Bio je izvrstan učenik. Tadašnji mletački patrijarh, kardinal Iacopo Monico osigurao mu je mjesto u sjemeništu u Padovi. Tijekom školovanja umro mu je otac, a majka je brinula kako prehraniti brojnu obitelj. Neki su mladom sjemeništarcu savjetovali da napusti sjemenište i pomogne majci, ali ni on ni majka nisu prihvatili savjete.
Za svećenika je zaređen 1858. godine. Od tada će u pet navrata, od kojih je svaki trajao po 9 godina, proći službe kapelana, župnika, kanonika, biskupa te patrijarha Venecije, odakle je u lipnju 1903. godine otišao u konklave, nakon smrti pape Lava XIII. Za papu je izabran 4. kolovoza te godine i tu je službu prihvatio s oklijevanjem, jer se nije smatrao doraslim tako visokoj zadaći.
Pontifikat svetog Pija X. ostavio je neizbrisivi trag u povijesti Crkve i bio je u znaku velikog nastojanja oko provođenja reforme, sažetog u geslu Instaurare omnia in Christo, “Obnoviti sve u Kristu”. Njegovi su zahvati, naime, obuhvaćali razna crkvena područja. Dao se na organiziranje dobrog svećeničkog života i odredio da se sastavi Zakonik kanonskoga (crkvenoga) prava. Euharistija mu je bila posebno na srcu, pa je izdao odredbu o čestom pričešćivanju te o pričešćivanju djece. Zalagao se i za dobru katehizaciju pa je dao izraditi i katekizme. Jednom je, 1905. godine, u audijenciju primio skupinu prvopričesnika i izrekao im kratak nagovor. Potaknuo ih je da češće posjećuju Isusa u Svetohraništu. Među ostalim rekao im je sljedeće: „Ako netko nekoga istinski ljubi, onda tu osobu želi češće vidjeti, biti joj blizu i s njom razgovarati. Tako je to i s Isusom. Ako ga netko iskreno ljubi, neće proći mnogo vremena, a da ga ne posjeti i s njime porazgovara. Djeco, ljubite Isusa i češće Ga posjećujte!“. Da Isus želi posjete, znamo iz Evanđelja.
U Rimu je 1909. godine utemeljio Papinski biblijski institut koji se bavio ozbiljnim proučavanjem Svetoga pisma te izobrazbom budućih profesora. Glavni ciljevi pastirskog djelovanja Svetog Pija X. bili su: sačuvati čistoću kršćanskog nauka, reformirati crkveno pravo, produbiti duhovni života klera i puka te promicati euharistijski život i praksu. Njegova oporuka započinje ganutljivim riječima: „Rođen sam kao siromah, živio sam kao siromah i želim kao siromah i umrijeti!“. Poput sv. Franje Asiškog, i sveti je Pio X. bio prijatelj životinja. Stoga je pozdravljao i blagoslivljao društva za zaštitu životinja. Motiv je takva stava bio: i životinje su Božja stvorenja, koja ga i nesvjesno slave.
Izbijanje Prvoga svjetskog rata, ga je teško pogodilo jer ga nije mogao spriječiti. Govorio je pokazujući raspelo: “Tu je moja politika!” Bolest i napori iscrpili su ovog svetog papu koji je umro nakon 11 godina pontifikata, u 80. godini života, na današnji dan 1914. godine. Blaženim je proglašen već 1951. godine, a tri godine potom i svetim. Crkva mu je zahvalna što je svetohranište otvorio za svagdanju pričest, a Hrvati su mu zahvalni što je blaženim proglasio Marka Križevčanina.