Za trgovinu koja prodaje raznovrsne stvari stara izreka za nju kaže da se u njoj može naći sve: od igle pa sve do lokomotive. Iste riječi mogu se primijeniti i na bespuća kupoprodajnih mrežnih stranica (i domaćih i stranih) na kojima se, na žalost, mogu na prodaju/zamjenu naći i relikvije svetaca i/ili blaženika te slugu Božjih.
Drugi vatikanski sabor
Učeći o liturgijskoj godini, tijekom koje „dobrohotna Majka Crkva svetim spominjanjem slavi spasonosno djelo svojega božanskog Zaručnika“ (usp. SC, br. 102), Drugi vatikanski sabor u Konstituciji o svetoj liturgiji ističe i da se u
Zakonik kanonskoga prava (1983.)
Prethodno izneseno učenje Crkve dvadesetak godina kasnije dobilo je i svoj pravni okvir te se u Zakoniku kanonskoga prava, u djelu „Ostali bogoštovni čini“, donose i norme o „štovanju svetaca, svetih likova i svetih moći“:
Kan. 1186 – Da bi poticali posvećivanje Božjega naroda, Crkva preporučuje osobitom i sinovskom čašćenju vjernika Blaženu Mariju vazda Djevicu, Božju majku, koju je Krist postavio majkom svih ljudi, i promiče istinsko i vjerodostojno štovanje drugih svetaca čiji primjer vjernike izgrađuje, a zagovor štiti.
Kan. 1187 – Dopušteno je javnim štovanjem častiti samo one Božje sluge koji su vlašću Crkve uneseni u popis svetaca ili blaženika.
Kan. 1188 – Neka se u crkvama sačuva običaj izlaganja svetih likova vjernicima na štovanje; neka se ipak izlažu u umjerenu broju i prikladnim redom da se ne bi izazvalo čuđenje kršćanskog naroda i da se ne bi davalo povoda manje ispravnoj pobožnosti.
Kan. 1189 – Ako je kad potreban popravak dragocjenih likova, to jest onih koji se odlikuju starinom, umjetnošću ili štovanjem, izloženih u crkvama ili kapelama štovanje vjernika, neka se nikada ne obnavljaju bez pisane dozvole mjesnog ordinarija; a neka se, prije nego je dade, posavjetuje sa stručnjacima.
Kan. 1190 – § 1. Svete se moći ne smiju prodavati.
§ 2. Bez dozvole Apostolske Stolice ne mogu se ni na koji način valjano otuđiti, ni trajno premjestiti znamenite moći, a ni one kojima narod iskazuje veliko štovanje.
§ 3. Propis § 2 vrijedi i za likove koje narod u nekoj crkvi uvelike štuje.
Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji (2001.)
Govoreći o pojmu „relikvija sveca“, a polazeći od učenja Drugog vatikanskog sabora (usp. SC, br. 111), „Direktorij“ o njemu preuzima definiciju Tridentskog sabora (usp. Decretum de invocatione, veneratione et reliquiis Sanctorum, et sacris imaginibus, 1563.):
„Izraz ‘relikvije svetaca’ upućuje ponajprije na tijela – znamenite dijelove tijela – onih koji su, živeći sada u nebeskoj domovini – po junačkoj svetosti života – na ovoj zemlji bili časni udovi mističnoga Kristova tijela i živi hram Duha Svetoga (usp. 1Kor 3,16; 6,19; 2Kor 6,16). Zatim, predmeti koji su pripadali svecima, kao što su: posuđe, odjeća i rukopisi, te predmeti koji su bili u dodiru s njihovim tijelima ili njihovim grobovima, kao što su: ulja, lanena sukna (‘brandea’) ili pak sa slikama koje se časti“ (br. 236).
Što se pak tiče čašćenja relikvija u Crkvi, „Direktorij“ u sljedećem broju naglašava kako se mora:
- osigurati njihova vjerodostojnost
- spriječiti pretjerano komadanje relikvija, koje nije u skladu s dostojanstvom ljudskog tijela
- upozoriti vjernike da se ne daju zahvatiti pomamom skupljanja relikvija; to je u prošlosti imalo štetne posljedice
- bdjeti, tako da se onemogući bilo kakva krađa, bilo kakav oblik trgovanja i bilo kakvo praznovjerno izopačenje
Također, uz sve do sada prikazano, „Direktorij“ posebno izdvaja i različite oblike pučke pobožnosti prema relikvijama svetaca kao što su: „ljubljenje relikvija, ukrasivanje svjetlilima i cvijećem, blagoslov dan uz korištenje relikvija, njihovo nošenje u procesiji ne isključujući običaj da ih se donese bolesnicima kako bi ih se osnažilo i kako bi se ispunila molba za ozdravljanje, trebaju biti vršene s velikim dostojanstvom i istinskim poticajem vjere. Izbjeći će se u svakome slučaju izlaganje relikvija svetaca na oltarnoj ploči: ona je pridržana Tijelu i Krvi Kralja mučenikâ“ (br. 237).
Relikvije u Crkvi: vjerodostojnost i čuvanje (2017.)
Posljednji je to u nizu izdanih dokumenta Crkve koji je posvećen relikvijama svetaca, a izdan je od Kongregacije za kauze svetih 8. prosinca 2017.
Naglašavajući odmah u svom uvodu kako su „relikvije u Crkvi oduvijek bile predmetom posebnog čašćenja i pažnje jer su tijela blaženika i svetaca, koja čekaju uskrsnuće, na ovoj zemlji bila živi hram Duha Svetoga i sredstvo njihove svetosti, koju je Apostolska Stolica priznala beatifikacijom i kanonizacijom“, u nastavku dokumenta ističe se i da su
„potpuno zabranjeni trgovanje (odnosno razmjena relikvija u naravi ili novcu) i prodavanje relikvija (odnosno ustupanje vlasništva nad relikvijama po dogovorenoj cijeni) kao i njihovo izlaganje na svjetovnim mjestima ili onima za koje nije dobiveno odobrenje“ (čl. 25).
Prispjeti k savršenstvu
Stoga, kako i proizlazi iz svih do sada navedenih dokumenata Crkve, trgovanje i prodavanje (i kupnja!) relikvija potpuno je i strogo zabranjeno. Zaključno, časteći svete, važno je imati na umu i srcu učenje i poticaje Crkve:
„Osim toga, Crkva je u godišnji ciklus unijela spomene mučenika i drugih svetaca; oni su po mnogovrsnoj Božjoj milosti prispjeli k savršenstvu te su već postigli vječno spasenje, pa na nebesima pjevaju Bogu savršenu hvalbenicu dok nas zagovaraju. Na spomendane svetaca koji su s Kristom supatili i s njime su suproslavljeni, ona u svecima naviješta vazmeno otajstvo, a vjernicima stavlja pred oči njihove primjere, koji po Kristu sve privlače k Ocu; po njihovim zaslugama ona postiže Božja dobročinstva“ (SC, br. 104).