Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje. (Mt 19, 24)

Liturgija dana (18. kolovoza):

Prvo čitanje:
Ez 28,1-10
Čovjek si, a ne Bog, a svoje srce s Božjim izjednači.

Dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji, kaži knezu tirskome:
Ovako govori Gospodin Bog:
Tvoje se srce uzoholi,
ti reče: ‘Ja sam bog!
Na božjem prijestolju sjedim
u srcu morskom.’
Iako čovjek, a ne Bog,
ti srce svoje izjednači s Božjim.
Bješe, eto, od Daniela mudriji,
nijedna ti tajna ne bje skrivena!
Mudrošću svojom i razborom natače bogatstva,
riznicu napuni srebrom i zlatom!
Mudar li bijaše trgovac,
bogatstvo svoje namnoži!
Al’ ti se s bogatstva srce uzoholi.
Stog ovako govori Gospodin Bog:
Jer svoje srce s Božjim izjednači,
dovest ću, evo, na te tuđince
najnasilnije među narodima.
Isukat će mačeve na mudrost ti divnu,
i ljepotu će ti okaljati,
bacit će te u jamu
da umreš nasilnijom smrću
od onih što umiru na pučini morskoj!
Hoćeš li tada pred krvnikom reći:
‘Ja sam bog’
Čovjek si, a ne bog,
u ruci svojih ubojica.
Umrijet ćeš smrću neobrezanih
od ruke tuđinske!
Jer ja, Gospodin, rekoh to —

Psalam:
32,26-28.30.35c-36ab
Ja usmrćujem i oživljujem.

Rekoh: U prah ću ih smrviti,
zbrisati im spomen izmed ljudi.
Ali se bojah ruga dušmanskoga:
mogli bi im prevarit se protivnici.

Pa da kažu: »Pobjeda je naša,
nije to Gospodinova izvela ruka!«
Jer narod je to bez znanja,
oštroumlja u njih nema.

Kako da jedan tisuću u bijeg nagna,
i deset tisuća da dvojica gone,
da ih Stijena njina nije prodala,
da ih Gospodin nije izručio?

Jer blizu je dan njihove propasti,
udes njihov brzo im se bliži!
Dosudit će Gospodin puku svome,
sažalit se nad slugama svojim.

Evanđelje:
Mt 19,23-30

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Zaista, kažem vam, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: »Tko se onda može spasiti?« A Isus upre u njih pogled pa im reče: Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće.«
Tada Petar prihvati pa upita: »Evo mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?« Reče mu Isus: »Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.«
»A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Mišel Kovačević, tajnik varaždinskog biskupa:

Može li nam materijalno bogatstvo pomoći na putu spasenja?

Vjerujem da ćete se složiti da Isus upravo na ovo pitanje odgovara u današnjem ulomku Evanđelja, koji se nastavlja na onaj jučerašnji.

Jučer smo slušali o bogatom mladiću koji je Isusa upitao što mu je činiti da bi baštinio život vječni, a Isus mu je odgovorio da treba živjeti po Božjim zapovijedima, ali i imati slobodno srce te poći za njim.

No, kako je mladić otišao žalostan jer je imao velik imetak, Isus je nastavio govoriti svojim učenicima o bogatstvu te je izrekao jednu pomalo zastrašujuću rečenicu: „Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.“

Moram priznati da mi ova Isusova rečenica dugo nije bila sasvim jasna jer sam se pitao kakve veze imaju deva i ušice iglene. No upravo se u tome krije snaga ove slike. Deva je velika životinja, a ušice iglene toliko su malene da je potpuno nemoguće da deva kroz njih prođe.

Isus tom usporedbom želi pokazati koliko bogatstvo može zarobiti čovjekovo srce, pa i do te mjere da čovjek pomisli kako si novcem može osigurati sve, čak i vlastito spasenje. Problem, dakle, nije samo u tome koliko čovjek posjeduje, nego ponajprije u tome kakav odnos ima prema onome što posjeduje. Jer ako bogatstvo zauzme mjesto koje pripada Bogu, ono čovjeku postaje prepreka na putu spasenja.

I zato je razumljivo pitanje učenika: „Tko se onda može spasiti?“, ali i Isusov odgovor kako je ljudima to nemoguće, a Bogu moguće.

Spasenje nije nešto što čovjek može sam postići niti nešto što se može kupiti ili zaslužiti pa i materijalnim bogatstvom. Spasenje je Božji dar, dar koji čovjek prima onda kada se otvori Bogu i kada se ne pouzdaje samo u sebe i u ono što posjeduje.

Neka nam ovaj današnji ulomak bude poticaj da ono što posjedujemo ne postane naša najveća sigurnost i ne zarobi naše srce. Naprotiv, budimo svjesni da nam je sve što imamo darovano kako bismo se time odgovorno služili, ali i kako bismo mogli činiti dobro i pomagati onima kojima je pomoć potrebna.

Upravo na taj način materijalno bogatstvo neće biti prepreka, nego pomoć na putu spasenja.