S Božjom riječi u današnjem danu! Svakog dana donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
O ženo, velika je vjera tvoja! (Mt 15, 28)
Liturgija dana (16. kolovoza):
Prvo čitanje:
Iz 56,1.6-7
Sinove tuđinske dovest ću na svoju svetu goru!
Ovo govori Gospodin:
»Držite se prava i činite pravdu, jer će uskoro doći moj spas i objaviti se moja pravednost. A sinove tuđinske koji pristadoše uz Gospodina da mu služe i da ljube ime Gospodnje i da mu budu službenici, sve koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u savezu mojem, njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem domu molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se dom moj zvati dom molitve za sve narode.«
Psalam:
67,2-3.5-6.8
Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!
Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!
Nek se vesele i kliču narodi
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.
Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!
Bog nas blagoslovio, Bog naš!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!
Drugo čitanje:
Rim 11,13-15.29-32
Neopozivi su dari i poziv Božji Izraelu.
Braćo: Vama, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih?
Ta neopozivi su dari i poziv Božji!
Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe, tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe. Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.
Evanđelje:
Mt 15,21-28
U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa.
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Riječ Božju tumači fra Dragan Grizelj, gvardijan franjevačkog samostana na Trsatu i čuvar svetišta Majke Božje Trsatske:
Pred nekoliko nedjelja prisustvovali smo Isusovu čudu umnažanju kruha za gladno mnoštvo i po Euharistiji smo i mi postali dionici toga događaja. Čuli smo da su apostoli nakupili 12 košarica tog čudesnog kruha, koliko je preostalo. Taj obilan ostatak znači prije svega da nas Bog hrani obilno, ali to znači da kod Isusa ima i za druge. Isusu pristupa žena Kanaanka, nežidovka, poganka, i moli svoj dio toga ostatka.
Isus koristi tu prigodu da pokaže svoj stav prema nežidovima, tj. prema poganima.
Evanđelje o Isusovom susretu s Kanaankom možemo simbolički tumačiti kao nastavak Isusova čudesnog umnažanja kruha. „Gospodari“ su se nasitili i u ženi Kanaanki dolaze oni koji su zadovoljni i ostacima od gospodareva obilja. Isus ne odbija Kanaanku, samo kuša njezinu vjeru, jer bez vjere ne može biti dionicom otajstva spasenja.
Ova žena „izašavši vikaše“. To znači da je uporno, ponizno vapila za pomoć. Ona zove Isusa: „Gospodine, Sine Davidov“.
„Gospodin“ nije samo pristojno oslovljavanje, nego vjera u židovskog proroka po kojem Bog čini izvanredne znakove i čudesa. Ona naziva Isusa i „Sin Davidov“. Od Židova je morala čuti da je „Sin Davidov“ naziv za Mesiju iz roda Davidova. Time s vjernom dvanaestoricom, Isusa smatra Mesijom i moli za pomoć bolesnoj kćeri.
Kada Isus govori o poslanosti „samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova“, Isus zapravo želi naglasiti kako je spasenje najprije ponuđeno židovima. Ovim riječima zapravo evanđelista daje opravdanje misionarskog djelovanja među židovima i prijelaz na djelovanje među poganima koje je započeo sam Isus prije svoje smrti i uskrsnuća. Razgovor o uzimanju kruha od djece i „bacanju psićima“ koji grubo zvuči, nije, dakle, središte odlomka i zato se ne treba shvaćati kao uvreda poganki.
Isus ju je morao svojim pogledom ohrabrivati na nastavak razgovora. „Psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara“, pogankino je priznanje da židovi imaju prednost pred Isusom, ali i ponizna molba da ozdravi njezinu kćer.
Pred takvom vjerom Isus je kapitulirao: „O, ženo! Velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako želiš!“ Time Isus priznaje požrtvovnu majčinsku ljubav moliteljice te od nas traži da budemo otvoreni za dobrotu koju Bog sije i podržava u „strancima“.
Riječ Božja poziva nas na otvorenost prema onima koji ne spadaju u našu Katoličku Crkvu, ali koji priznaju i ispovijedaju Boga Abrahamova. Poziva nas na otvorenost i prema onim ljudima koji svoju mnogobožačku religiju shvaćaju kao jednobožačku. Na koncu i na otvorenost prema svim ljudima koji traže istinu vjere i Božjeg spasenja.
Da, Bogu je sve moguće!
Potrebno mu je samo malo vjere, samo malo otvorenosti ljudskog srca i on može učiniti čuda. Bog je nama, svojoj Crkvi, dao sva sredstva za spasenje, ali on želi spasiti sve ljude. Kada dođemo jednog dana u raj, mogli bi se svi iznenaditi kada vidimo koga će sve tamo biti. Amen!