Blažena Marija Propetoga dosegnula je svoju 74. godinu, uvijek predana u Božju volju. Rodila se u Blatu, na otoku Korčuli. Bila je šesto od osmero djece u obitelji Antuna i Marije Petković-Kovača. Obitelj je bila bogata, ali ona je odmalena odlučila štititi i pomagati siromahe. U svojoj je obitelji bila ljubljeno dijete, ali je već u ranoj dobi bila više puta teško bolesna.

U mladosti je oboljela od španjolske gripe koju je čudom preživjela, ali su ostale trajne posljedice. U 61. godini doživjela je moždani udar od kojeg je ostala djelomično uzeta. Unatoč svim poteškoćama, radila je mnogo i predano obnašajući sve dužnosti koje su joj bile povjerene – od pomaganja u roditeljskoj kući do zadaća u osnivanju Družbe Kćeri Milosrđa.

Fra Karlo Balić uz odar bl. Marije Propetog Petković / Foto: Facebook

U subotu 9. srpnja 1966 . godine uz postelju s. Marije od Propetoga naglas su molile njezine duhovne kćeri, onako kako im je majka uvijek preporučivala:

Kćeri moje, ne dopustite mi da umrem, a da se žarko ne molim uz vas, kako bih vas mogla osjetiti i tako se, uz vašu pomoć, bolje pripremiti za to svečano putovanje. Ako vam ne mogu govoriti ili vam dati znak za molitvu, u tim trenutcima nemojte izgubiti prisutnost duha, već sve činite smireno. Ovdje je u našem molitveniku na noćnom ormariću to označeno. I u mnogim drugim knjigama imate molitve koje će vam pomoći da dobro umrete. Također, dajte mi upaljenu svijeću u Ugovor moje duše s Bogom jer on je moja karta za nebo i dopustite mi da ga ponesem sa sobom.

U posljednjim trenutcima uz našu blaženicu osim njezinih duhovnih kćeri bili su liječnik i dva svećenika, među kojima njezin duhovnik o. D’Orazio. Duhovnik koji je, vidjevši koliko sestre čine da produlje njezin život, rekao:

Što još želite? Toliko godina Bog je činio čuda s vašom utemeljiteljicom, jer ona s toliko teških bolesti do sada ne bi mogla živjeti. Pustite je, jadnicu, da se odmori jer je toliko patila

Posljednji časovi zemaljskoga života Majke nisu mogli biti spokojniji. Svu koju su bili uz nju posvjedočili su da nikada nisu vidjeli umiruću osobu s takvim spokojem.

Majčin pretposljednji udah bio je izvanredan i produljen. Lagano podižući glavu, stisnula je usne kao da će sve poljubiti, a lice joj se činilo preobraženo u slatkom miru. Spustila je glavu na jastuk, lagano je nagnuvši ulijevo, udahnuvši posljednji, najmirniji udah i blago se osmjehnuvši, predala je svoju plemenitu dušu svom Otkupitelju. Detalj njezina pretposljednjeg udaha ukazivao je na to su joj u tom trenutku u susret došli ljubljeni s Neba, Blažena Djevica Marija sa svojim Sinom.

Htjela ih je pozdraviti, ili je možda htjela poljubiti svoje kćeri koje je ostavljala i koje je toliko voljela, kako je sama napisala u svojoj duhovnoj oporuci od 15. kolovoza 1960. godine:

„Najprije vam ispovijedam da mi nije ništa teško ostaviti na tom svijetu, nego samo vas, svoje duhovne kćeri, djeco srca moga, sve moje veselje poslije Isusa, sva moja misli i brigo. (…) Zato vapim Božje milosrđe da mi se smiluje radi zasluga Gospodina našeg Isusa Krista i svete ljubavi vaše kojom ga ljubite. Iako je moj glavni rad bio za vas, to je opet bilo za njega, mog ljubljenog Isusa, jer sam željela da budete svete i vječno sretne u njemu, da uspješno radite za njega i po njemu za slavu Oca i spas duša.“

Duša majke utemeljiteljice i prve vrhovne predstojnice s. Marije Propetog Isusa odletjela je u nebo u subotu, upravo onako kako je oduvijek željela, jer je znala reći:

Želim umrijeti u subotu da ne bih dugo vremena provela u čistilištu i zbog toga bih htjela proći svoje čistilište u ovom životu.

Foto: marijapropetog.hr

Ona je nalazila veliku ljubav i nadu u Prečistom Srcu Marijinu i željela je umrijeti na dan posvećen njoj. Ona ju je toga dana zauvijek odvela Isusu, kako ju je to zamolila još kao djevojčica 1903. godine kada se pripremala za prvu pričest. Tad je zapisala:

„Zamolila sam Blaženu Djevicu Mariju da me svojim rukama preda svome ljubljenom Sinu“.

Subota je bila njezin omiljeni dan koji ju je pratio u raznim prigodama njezina života.

Na ovaj je svijet došla u subotu, na blagdan Gospe Loretske, 10. prosinca 1892. godine. U subotu, 18. veljače 1982. njezino djelo Družbe, ili kako ga je ona nazivala, Božje djelo, pripojeno serafskom redu Manje braće.

Napuštajući ovaj svijet u subotu, s. Marija od Propetoga kao da govori: „S Marijom sam došla na svijet i s njom ga ostavljam“.