Upoznajte troje svetaca koji su se borili s ovisnošću, ali ipak ostali vjerni Kristu.

Sveti Mark Ji Tianxiang: Ovisnik koji nikada nije odustao

Ugledni kineski liječnik iz 19. stoljeća Mark Ji Tianxiang postao je ovisan o opijumu nakon što mu je bio propisan kao lijek. Godinama se pokušavao osloboditi ovisnosti.

Molio je, ispovijedao se, postio – ali činilo se da se ništa ne mijenja. Svećenik mu je odbio dati odrješenje, vjerujući da se nije istinski pokajao.

Marku je 30 godina bilo zabranjeno primati sakramente. Ipak, nastavio je ići na misu. Nastavio je moliti.

Kad je izbio Boksački ustanak (1899. – 1901.), Mark je uhićen jer je bio kršćanin. Ponuđena mu je sloboda ako se odrekne svoje vjere, što je odbio. Pogubljen je sa svojom obitelji 1900. godine.

Boksački ustanak u Kini vodili su članovi tajne kineske udruge I He Tuan (Pravedno složno društvo) u namjeri da iz Kine protjeraju strance i unište domaće kršćane kao eksponente stranih ugnjetača.

Markov život nam pokazuje da ovisnost ne poništava vjeru. Možeš biti slab i svetac u isto vrijeme.

Sveta Monika: Majka koja se nikada nije prestala nadati

Svetu Moniku poznajemo kao majku sv. Augustina koja se godinama molila za sinovo obraćenje. No, ono što se često zanemaruje jest da se i sama Monika borila s neurednom sklonošću prema alkoholu. Sv. Augustin o tome govori u nekoliko odlomaka svojih „Ispovijesti“.

Kao mlada žena počela je potajno piti, što je lako moglo prerasti u ozbiljniju ovisnost. To se, međutim, nije dogodilo, dijelom zahvaljujući prijekoru jedne kućne služavke koji ju je duboko potresao. Monika nije samo napustila tu naviku – cijelim se srcem okrenula Bogu.

Njezin kasniji život obilježili su duboka molitva, post i neumorno zagovaranje za sina. Trebalo je 17 godina uporne nade prije nego što se Augustin okrenuo vjeri.

Monika nas uči da iscjeljenje često počinje iskrenošću – i da je promjena, iako spora, uvijek moguća.

Sveti Kamilo de Lellis: Kockar koji je postao iscjelitelj

Kamilo je bio nagle naravi i ovisan o kocki. U jednom trenutku je izgubio sve: novac, posao i dostojanstvo te završio kao beskućnik. Na kraju ga je ozljeda na nozi dovela u bolnicu u kojoj su se prema siromašnima i bolesnima odnosili kao prema teretu. Upravo je ta bolnica postala mjesto njegova obraćenja.

Umoran od uzaludno protraćenog života, Kamilo se posvetio skrbi za bolesnike te je osnovao Družbu za dvorbu bolesnika.

I dalje se borio sa svojom naglom naravi. I dalje je nosio svoje rane. Ipak, dopustio je da ga vlastita patnja potakne na služenje drugima. Kamilo pokazuje da upravo oni dijelovi nas koje bismo najradije sakrili mogu postati način na koji Bog liječi svijet, donosi Aleteia.