Danas je sv. Hijacint, rođen krajem 12. stoljeća u Šleskoj, pokrajini u Poljskoj, u obitelji koja je pripadala malom plemstvu. Njegovi su ga sunarodnjaci zvali Jacek, što je umanjenica od imena Jakov. Svečev životopisac fra Stanislav, uspoređujući ga s dragim kamenom hijacintom, promijenio mu je ime u Jacinthus, pa je pod tim imenom ušao u i povijest svetaca. Postao je svećenik i kanonik u Krakowu.

Potom je ušao u red sv. Dominika jer se na putu u Italiju susreo s dvojicom dominikanaca. Oni su se Hijacintu toliko svidjeli da je i sam poželio ići njihovim putem, te je postao prvi Poljak dominikanac. Čudotvorac, „apostol sjevera “, dobrotvor bolesnika i siromaha, osnivao je samostane u Poljskoj i Češkoj, djelovao kao misionar u Litvi, Švedskoj, Norveškoj, Danskoj, Škotskoj, Ukrajini, Rusiji, Turskoj i Grčkoj. Provincijalni kapitul 1225. godine povjerio je Hijacintu utemeljenje samostana u Pruskoj koji bi bio polazište evangelizacije toga područja.

Također su ga odredili kao svoga predstavnika na generalnom kapitulu dominikanskoga reda 1228. godine u Parizu. Čini se da mu je taj kapitul povjerio zadaću da u Ukrajini i Rusiji utemelji dominikanske samostane za evangelizaciju tamošnjega naroda. Papa Grgur IX. nadao se i sjedinjenju pokojega ruskoga pravoslavnog kneza s Katoličkom Crkvom. U Kijevu su se nastanili uz crkvu sv. Marije i počeli uspješno djelovati, ali se to nije svidjelo kijevskom knezu Vladimiru Rurikoviču pa ih je protjerao. Otada je djelovao u više mjesta, ali se pred kraj života, kad je već bio starac iscrpljen bolešću i brojnim naporima, povukao u svoj samostan u Krakowu. Tu je još neko vrijeme pastoralno djelovao, a blago je u Gospodinu preminuo 15. kolovoza 1257. godine, s molitvom Povečerja na usnama: “U Tvoje ruke, Gospodine, predajem duh svoj!”. Čitav mu je život bio put k Bogu, pa je napokon i uplovio u beskrajni ocean Božjega bića da u Njegovoj slavi kroz svu vječnost uživa.

Hijacintu se pripisuje devet čudesa, od kojih se najčešće spominje ono kad je s trojicom pratilaca prešao preko nabujale Visle, rasprostrijevši po njoj svoj plašt. Njegov je grob postao veliko stjecište hodočasnika. Svetim ga je 1594. godine proglasio papa Klement VIII. U pomoć ga zazivaju trudnice i utopljenici. Zaštitnik je Litve, Poljske i krakowske biskupije.