Umirovljeni krčki svećenik Nikola Radić poznat je u medijima i među mještanima Malinske kao pionir ekološki osviještenog načina života na našim prostorima. Održivi razvoj smatra obvezom svakoga tko vjeruje u slobodu koju mu samoodrživost pruža, ali i teološku dimenziju ekologije. Ljudi danas svakako imaju mogućnost, ali i dužnost praktično brinuti o svijetu u kojem žive.

Briga za okoliš usko je vezana uz teologiju stvaranja te podrazumijeva vrijednosti poput poštivanja stvorenja, čuvanja zemaljskih zaliha i odgovornost prema sugrađanima.

Sam je počeo proizvoditi solarnu energiju prije jedanaest godina kada je iza kuće ugradio fotonaponske ćelije te time inspirirao model energetski učinkovitog i nezavisnog otoka, koji zagovara Energetska zadruga “Otok Krk”. Nakon njega i drugi su počeli koristiti fotonapon. “Kada su vidjeli da je to moguće i sami su krenuli s tim. Ponikve same imaju dosta veliku fotonaponsku centralu odakle izvlače sunčevu energiju za struju”, rekao nam je Radić.

Panel iza kuće Nikole Radića

Prije dvije godine imao je fotonaponski sustav putem kojeg se električna energija prikupljala u baterije odakle bi se distribuirala u kućanstvo. Zbog istrošenih baterija prešao je na mrežni sustav i danas ima oko 6,5 kW solarnih panela, što mu je u lipnju davalo u prosjeku nešto više od 30 kW struje dnevno.

Radić smatra da samoodrživost pridonosi kvaliteti života te pohvaljuje i druge otočane. Iako je Hrvatska u cijelosti još uvijek prilično zaostala u tom razvoju, Radić vjeruje da je sve moguće i da je upravo Krk primjer toga.

“Na otoku Krku ima doista hvalevrijednih stvari koje mogu biti primjer ostalima. Primjerice zbrinjavanje otpada što je započelo dosta davno i u relativno kratkom roku došlo se do rezultata na kojima se može zavidjeti”, naveo je te nastavio kako se “onaj najopasniji, najzloćudniji dio koji je smeće u pravom smislu riječi i koje jako zagađuje drastično smanjilo otkad ljudi odvajaju sve što se može odvojiti i to je dobro za cijeli otok.”

Nikola Radić pored svog električnog Matiza

Govoreći o isplativosti svog pionirstva i razlozima zbog kojih je počeo sve svoje projekte naveo je kako mu je prvotni cilj bila neovisnost. Radić smatra kako bi čovjek trebao biti slobodan, a samo neovisan čovjek je slobodan čovjek:

“Ja sam star i nikada neću povratiti novce koje sam uložio, ali imam veliko zadovoljstvo što sam ljude nešto naučio i što su se stvari pokrenule. Ljudi vide vrijednost toga. Ne žalim ni vremena ni truda jer želim da se ideja širi, želim da dođe do ljudi. Danas svi plaču da nemaju novaca, a moj cilj nije bio da dobijem novce nego da smanjim potrošnju. I želim ići dalje – želim uskoro moći reći da mi je dovoljno živjeti s dvjesto kuna mjesečno. Ljudi računaju kako bi imali više novaca da bi mogli normalno živjeti, a ja želim tako urediti život da mi treba što manje novaca. To je drugačija životna filozofija. Takvim razmišljanjem dobijete ekološki pozitivne rezultate usput. Kada se postavite razumno i po Božju, tada ekološka pozitiva sama dođe. Moj cilj bio je doseći autonomiju.”

To ne odgovara financijskim i komercijalnim trendovima, međutim ozbiljni svjetski ekonomisti govore o tome da je možda jedina šansa da bi ljudi normalno živjeli ta da postanu što autonomniji, samostalniji i neovisniji.”

Za njega ekologija nije trend, bez obzira na današnju popularnost kojekakvih ekološki i navodno ekološki osviještenih pokreta. Podrazumijeva brigu o prirodi i okolišu kao dužnost čovjeka i kao brigu o samom sebi. Upravo zato vjeruje i da je kristalno jasna poveznica Crkve i ekologije.

“Jasno je da je uloga Crkve, između ostalog, štiti naš dom, našu prirodu koja je Božji dar počevši od prve stranice Svetog pisma. Katolička teologija prednjači u ekološkom razmišljanju. Pa nije slučajno, primjerice, da je upravo sv. Franjo zaštitnik ekologije.”

Osim ekološkog doprinosa društvu, pop Miko zaslužan je i za kompjuterizaciju župnih anagrafa Dubašnice zbog čega je dobio i počasnu nagradu 20. srpnja 2016. godine na dan općine, odnosno blagdan sv. Apolinara. Anagrafi su knjige u kojima su popisane sve obitelji sa svojim članovima i one na tom osobnom i genealoškom planu prate povijest jedne župe, a Radić je u suradnji s prof. Edvardom Brautom iz Kornića prenio anagrafe u računalo što je neizmjerno olakšalo njihovo korištenje.