Ne dodoh zvati pravednike, nego grešnike. (Mt 9, 13)

Liturgija dana (7. lipnja):

Prvo čitanje:
Hoš 6,3-6
Ljubav mi je mila, ne žrtve.

»Težimo da upoznamo Gospodina: ko zora pouzdan mu dolazak.
On će nam doći poput dažda jesenskog, poput kiše proljetne što natapa zemlju.«
»Što za tebe mogu učiniti, Efrajime?
Što za tebe mogu učiniti, Judo?
Ko oblak jutarnji ljubav je vaša, ko rana rosa koje nestaje.
Zato sam ih preko prorokâ sjekao
i ubijao riječima usta svojih;
al sud će tvoj izaći ko svjetlost.
Jer ljubav mi je mila, ne žrtva, poznavanje Boga, ne paljenice.«

Psalam:
50,1.8.12-15
Onomu koji hodi stazama pravim pokazat ću spasenje Božje.

Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju
od izlaza sunčeva do zalaza.
»Ne korim te zbog žrtava tvojih – paljenice su tvoje
svagda preda mnom.«

»Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
Zar da ja jedem meso bikova
ili da pijem krv jaraca?«

»Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu,
ispuni Višnjemu zavjete svoje!
I zazovi me u dan tjeskobe:
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«

Drugo čitanje:
Rim 4,18-25
Vjerom se ojačao davši slavu Bogu.

Braćo!
U nadi protiv svake nade povjerovaAbraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo – bilo mu je blizu sto godina – i obamrlost krila Sarina. Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu, posve uvjeren da on može učiniti što je obećao. Zato mu se i uračuna u pravednost.
Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se, nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, koji je predan za opačine naše i uskrišen ra­ di našeg opravdanja.

Evanđelje:
Mt 9,9-13

U ono vrijeme:
Isus, prolazeći, ugleda čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pode za njim.
Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?«
A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Majk Rušec, župnik župa Zagorska Sela i Sutlanske Poljane:

Hvaljen Isus i Marija! Blagoslovljena vam i radosna nedjelja dragi prijatelji Božje riječi!

Dan je Gospodnji, i želimo više nego inače zaroniti u Božju blizinu i primiti radost neba!

Ove nedjelje – Bog nas oduševljava jer – kao i svake nedjelje – sjeda za stol s carinicima i grešnicima i blaguje s njima. Nije li to slika našeg zajedništva s Kristom? I sami ponekad grešni i neprikladni – ipak bivamo pozvani na gozbu Jaganjčevu, svake nedjelje, svakog dana kada se odazovemo na euharistijsku gozbu.

Zašto naš učitelj jede s carinicima i grešnicima? Pitanje je u kojem bismo trebali prepoznati najprije sebe. Osim toga, ova činjenica Božje blizine koja me traži i prihvaća takvog kakav jesam, u nama bi trebala izazvati lavinu oduševljenja, i želju za promjenom. Ako me Bog prihvaća, i mi moramo prihvatiti sebe, ali ne da bismo ustrajali u slabosti, već da bismo se mijenjali nabolje.

U svakom susretu sa Božjom riječi, u svakom slavlju svete mise, sam Bog daje mi svoju ruku kako bi me izdigao iz moje svakodnevice i prizemljenosti, kao što poziva i carinika Mateja koji se na njegov poziv odaziva te ustaje, i kreće u avanturu neba sa svojim Božanskim učiteljem.

Ovaj trenutak je prilika da uđemo u svoje srce, i da si priznamo u čemu i mi još uvijek čučimo u starome, gdje još ne želim ustati prema nebu na Kristov poziv?

Iznad svega ostaje radost! Isus i danas prolazi raskršćima naših života tražeći svakoga od nas i pružajući nam ruku probodenu čavlom naših grijeha, i preobraženu snagom uskrsne božanske ljubavi.

Krist nam je darovao Duha Utješitelja i Gospu za Majku. Ostao je s nama u otajstvu euharistije. Nije li to i više nego dovoljno da se uz njegovu pomoć mijenjamo, posvećujemo i radosno kročimo putem vječne domovine? Ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima.

Zato danas srca prepuna zahvalnosti i radosti pođimo na misno slavlje, ususret Onome koji nas traži i čeka!

Krist sam poziva nas nebesku gozbu! Upišimo si ove riječi u svoje srce, i nitko nam neće moći oduzeti radost i dostojanstvo djeteta Božjeg!