Koji Zakon tvoj ljube, velik mir uživaju! (Ps 119, 165)

Liturgija dana (5. lipnja):

Prvo čitanje:
2Tim 3,10-17
Koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni.

Predragi!
Ti si pošao za mnom u poučavanju, u ponašanju, u naumu, u vjeri, u strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti; u progonstvima, u patnjama koje su me zadesile u Antiohiji, u Ikoniju, u Listri. Kakva li sam progonstva podnio! I iz svih me izbavio Gospodin! A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni. Zli pak ljudi i vračari napredovat će sve više u zlu — kao zavodnici i zavedeni.
Ti, naprotiv, ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu.
Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.

Psalam:
119,157.160-161.165-166.168
Koji Zakon tvoj ljube, velik mir uživaju!

Mnogi me progone i tlače,
od tvojih svjedočanstava ja ne odstupam.

Srž je riječi tvoje istina,
vječan je svaki sud pravde tvoje.

Mogućnici me progone nizašto,
al’ samo pred tvojim riječima srce mi dršće.

Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju,
ni o što se oni ne spotiču.

Pomoć tvoju čekam, Gospodine,
tvoje zapovijedi izvršavam.

Čuvam tvoje naredbe i svjedočanstvo tvoje,
jer svi su putovi moji pred tobom.

Evanđelje:
Mk 12,35-37

U ono vrijeme: Naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: »Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? A sam David reče u Duhu Svetome:
Reče Gospod Gospodinu mojemu:
‘Sjedi mi zdesna
dok ne položim neprijatelje tvoje
za podnožje nogama tvojim!’
Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?«
Silan ga je svijet s užitkom slušao.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Majk Rušec, župnik župa Zagorska Sela i Sutlanske Poljane:

Braćo i sestre u Bogu, budite blagoslovljeni i ovog darovanog nam dana koji smo nezasluženo primili iz dlana našeg nebeskog Oca!

Slušajući sveta Evanđelja iz nedjelje u nedjelju, iz dana u dan, promatrajući živote Kristovih apostola – u nama se može roditi pomisao da je njima bilo lakše živjeti vjeru, vidjeli su Krista, njegova čudesa, s njime bili za stolom, slušali ga s užitkom, kako čujemo u današnjem Evanđelju…

Zaboravljamo se diviti činjenici da i nama Bog jednako progovara kao i nekoć učenicima. No, imamo li uho pozorno na tišinu i sklono slušanju, kako bismo Boga čuli srcem i vjerom? Ili se poput Tome osjećamo manje vrijednima ako Krista nismo vidjeli?

Buka svijeta i zla, nemir grijeha i slabosti žele nas onesposobiti da čujemo Božji glas.

Zato je nužno stvoriti u svom danu, a prije svega u svom srcu – vrijeme za Boga koje će biti protkano tišinom, unutarnjim smirajem našega bića, i otvaranjem duše za glas Božji, koji nam je u našem srcu i u savjesti najbliži. Sjetimo se samo Gospodina koji se povlači u osamu, iako zna da ga mnogi trebaju i traže i to s razlogom, no ništa ne pretpostavlja svom dubokom odnosu s Ocem.

Krist sam je znao slušati čovjeka, a čini to i danas. Sjetimo se samo brojnih razgovora s bolesnima, potrebitima, malovjernima o kojima čitamo u Svetom Pismu.

Isus nas i danas čeka i želi nas slušati, osobito u osobi naših svećenika, naših redovnika i redovnica.

Gospodnje uho najbliže nam je u sakramentu ispovijedi, u kojem mu uvijek možemo reći da smo umorni i da smo pali, ali da ga ljubimo i želimo biti bolji! Navikli smo se na istinu naše vjere da nas Gospodin čuje u svakoj našoj životnoj situaciji, ako mu se obratimo s ljubavlju i pouzdanjem, na bilo kojem kutku zemlje. Čudesna je spoznaja da nas Bog posluša, ali i da On nama progovara u sabranosti i tišini molitve.

Bog nam progovara i kroz Sveto Pismo. Ponekad mi se čini kako su katolici i Sveto Pismo dvije stvarnosti koje se prerijetko susreću. Kako bi bilo vrijedno kada bismo svoje mobitele na desetak minuta svakodnevno zamijenili Biblijom. Koliko svjetla i spoznaje, koliko utjehe i mira bi ušlo u naše dane kroz Riječ koja je živa. Kada bismo uz kavu s prijateljima razgovarali o svetom Pismu, o životu Isusa Krista i svetaca, o Crkvi i sakramentima, koliko bi bilo manje grijeha i ogorčenosti.

Kako ćemo biti Kristovi ako ne čeznemo čuti njegovu riječ?

Kako ćemo biti učenici ako se nismo spremni poučiti od Božanskog Učitelja?

Radujmo se danas i uvijek što možemo čuti Božju riječ, i što se uvijek možemo obratiti Ocu koji je na nebesima, koji nas sluša, uslišava i ljubi.

Neka naša molitva danas bude: „govori Gospodine, sluga tvoj s užitkom sluša – ti imaš riječi života vječnoga!“