Sveti Ambrozije, milanski biskup i jedan je od četvorice velikih otaca naučitelja Zapadne Crkve. Rodio se 339. godine u Trieru, u obitelji visokoga državnog službenika rimskog carstva. U Rimu je studirao književnost, govorništvo i pravo, postao odvjetnik u državnoj službi. Oko 370. godine postao je guverner sjeverne Italije sa sjedištem u Milanu. Kada je u Milanu umro arijevski biskup Auksencije, narod i kler izabrali su ga za biskupa, premda je bio tek katekumen. U samo osam dana primio je sve redove i preuzeo katedru nadbiskupa. Opredijelio se za asketski način života i sve svoje blago razdavao je sirotinji i Crkvi. Nastojao je steći temeljitu teološku izobrazbu, a osobito se posvetio proučavanju grčkih otaca. Slavni govornik i pisac, savjetnik careva i pobornik neovisnosti Crkve od državne vlasti, borio se protiv arijanstva koje je nijekalo Kristovo božanstvo. 

Ambrozije je bio karizmatični propovjednik i svojim je govorima tisuće ljudi priveo u Crkvu. Među njima je bio i sv. Augustin. Bio je veliki pobornik neovisnosti Crkve od državne vlasti, snažna ličnost, biskup koji se nikoga nije bojao osim Boga. Ostao je zapamćen kao pjesnik, skladatelj i pisac brojnih knjiga. Ambrozijansko pjevanje do danas je značajka liturgije milanske Crkve. Pisao je i brojne polemičke i dogmatske spise. Glasovito mu je moralno poučno djelo o Dužnostima službenika.

Danas poznati izraz ‘misa’ prvi je upotrijebio sv. Ambrozije. Posebno se brinuo za siromašne slojeve stanovništva. Svojom raznolikom djelatnošću utjecao je na crkveni, politički i kulturni život IV. stoljeća i srednjega vijeka uopće. Umro je 4. travnja 397. i pokopan je u veličanstvenoj milanskoj bazilici. Crkvenim naučiteljem proglasio ga je 1298. papa Bonifacije VIII. Prozvan je „pastoralnim doktorom“, a zbog sjajnih govorničkih sposobnosti i slatkorječivosti „mednim doktorom“ pa ga u ikonografiji često prikazuju s pčelama i košnicama. Zaštitnik je pčelara, pčela, svjećara i trgovaca na malo.

Sveti Ambrozije, moli za nas!