Današnja tema je jedna od najosjetljivijih tema obiteljskog prava. Pokušat ćemo dokučiti što se događa kada roditelji nakon prestanka zajedničkog života ne mogu postići dogovor o pitanjima koja se tiču njihova djeteta i kako i na koji način u takvim situacijama odlučuje sud.

Kada primjerice bračna zajednica prestane, a roditelji i dalje imaju zajedničku roditeljsku skrb nad zajedničkim djetetom, roditelji bi trebali zajednički odlučivati o svim bitnim pitanjima djetetova života.

No upravo u toj svakodnevnoj praksi često dolazi do neslaganja oko toga gdje će dijete stanovati, koju će školu pohađati, kako će se liječiti ili na koji će način održavati kontakte s drugim roditeljem s kojim ne stanuje.

Kada se takav dogovor ne može postići, odluku bi trebao donijeti sud.

Temeljni pravni okvir za odlučivanje u tim situacijama daje Obiteljski zakon, koji izričito propisuje da je pri svim odlukama koje se odnose na dijete mjerodavan njegov najbolji interes. To znači da sud ne odlučuje prema željama ili sukobu roditelja, nego prema onome što će u stvarnim životnim okolnostima najviše zaštititi dijete. U takvim postupcima sudu pomažu i stručna tijela socijalne skrbi, odnosno Hrvatski zavod za socijalni rad koji daje stručno mišljenje o obiteljskim prilikama, a po potrebi imenuje se i posebni skrbnik koji u postupku štiti isključivo interese djeteta.

Sud u takvim postupcima ne promatra samo jedan aspekt, nego cjelokupnu životnu situaciju djeteta.

U obzir se uzima stabilnost dosadašnjeg života, emocionalna povezanost s oba roditelja, uvjeti stanovanja, mogućnost skrbi, kao i spremnost roditelja na suradnju i izbjegavanje konflikta. Posebno je važno da sud procjenjuje i sposobnost roditelja da dijete zaštiti od međusobnih sukoba, jer se u praksi pokazuje da upravo roditeljski konflikt može imati najveći negativni utjecaj na dijete.

Najbolji interes djeteta se ne može unaprijed definirati jednim pravilom, nego se uvijek utvrđuje individualno, u svakom konkretnom slučaju.

Sudovi naglašavaju važnost kontinuiteta u životu djeteta, odnosno da se, koliko god je moguće, zadrži stabilnost okoline, škole, prijatelja i svakodnevnih navika.

U određenim situacijama sud će uzeti u obzir i mišljenje djeteta, ako je ono dovoljno zrelo da ga izrazi.

To ne znači da dijete odlučuje, nego da se njegovo mišljenje uvažava kao važna okolnost pri donošenju odluke.

U praksi sud može odlučiti o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, na koji će način drugi roditelj ostvarivati osobne odnose i susrete s djetetom, te kako će se donositi odluke o pojedinim važnim pitanjima kada roditelji ne mogu postići dogovor. Sud zapravo preuzima zaštitnu ulogu u situacijama kada roditeljska komunikacija više nije moguća ili nije u interesu djeteta.

Dakle, kada roditelji ne mogu postići dogovor, odnosno suglasiti se, sud ima obvezu intervenirati, ali isključivo s jednim jedinim ciljem da zaštiti dijete i osigura mu što stabilnije, sigurnije i poticajnije okruženje za odrastanje. U tom smislu, najbolji interes djeteta trebao bi biti jedino mjerilo svih odluka u ovakvim postupcima.

Na kraju emisije pozivam vas da zastanimo na trenutak i u tišini srca zamolimo za mir, razumijevanje i mudrost te da uvijek nastojimo postupati pravedno i s poštovanjem.

„S pravom o pravu – informacije o pravnim temama“ pravnice Marte Šimrak Lukavski emitira se svakog utorka u 13:15 na Hrvatskome katoličkom radiju, a slušatelji svoja pitanja i prijedloge tema mogu slati mailom na portal@hkm.hr.

Emisiju u cijelosti možete poslušati u arhivi HKR-a.