Učitelju moj, da progledam! (Mk 10, 51)

Liturgija dana (28. svibnja):

Prvo čitanje:
1Pt 2,2-5.9-12
Vi ste kraljevsko svećenstvo, sveti puk, da naviještate silna djela Onoga koji vas pozva.

Kao novorođenčad žudite za duhovnim,
nepatvorenim mlijekom
da po njemu uzrastete za spasenje,
ako ste doista okusili kako je dobar Gospodin.
Pristupite k njemu, Kamenu živomu
što ga, istina, ljudi odbaciše,
ali je u očima Božjim izabran, dragocjen,
pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom
za sveto svećenstvo
da prinosite žrtve duhovne,
ugodne Bogu po Isusu Kristu.
Ta vi ste rod izabrani,
kraljevsko svećenstvo,
sveti puk,
narod stečeni
na naviještate silna djela Onoga
koji vas iz tame pozva
k divnom svjetlu svojemu;
vi, nekoć Ne-narod, a sada Narod Božji;
vi Ne-mili, a sada Mili.
Ljubljeni! Zaklinjem vas da se kao pridošlice i putnici klonite putenih požuda koje vojuju protiv duše; življenje vaše među poganima neka bude uzorno da upravo onim za što vas sada potvaraju kao zločince, pošto promotre vaša dobra djela, proslave Boga u dan pohoda.

Psalam:
 100,1-5
Pred lice Gospodnje dođite s radosnim klicanjem!

Kliči Gospodinu, sva zemljo!
Služite Gospodinu, u veselju!
Pred lice mu dođite
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori, i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova,
u dvore njegove s hvalospjevom;
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.

Evanđelje:
Mk 10,46-52

U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.
Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!«
Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!«
Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!«
I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!«
On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu.
Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?«
Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.«
Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!«
I on odmah progleda i uputi se za njim.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Kolonić

Promatramo danas Isusa kako je s apostolima stigao u Jerihon pri samom kraju hodočašća u Jeruzalem. Vjerujem da znademo kako je Jerihon stoljećima mnogim hodočasnicima bio omiljeno mjesto jer nakon njega više nije bilo gotovo nikakvih prepreka na putu prema Jeruzalemu. A isto tako jasno nam je kako se Isus na tom putu pošteno izmučio uvjeravajući svoje apostole u slijed događaja spasenja ljudi koji ga čekaju u Jeruzalemu.

Muka, smrt i uskrsnuće njima su bili nekako strani, neprihvatljivi, a u njihovim glavama još je uvijek tinjala nada da će biti dionici ovozemaljskih časti i same slave uz Krista – kralja.

U takvom ozračju iščekivanja pogleda na Sveti grad na izlazu iz Jerihona nailaze na slijepog prosjaka Bartimeja, koji će ih svojom vjerom itekako posramiti. On nije imao ništa čime bi privlačio ljude oko sebe, jer takve je ljude odbacila većina, živjeli su na rubu društva potpuno ovisni o pomoći drugih. Živio je od milostinje koju su mu dobacivali prolaznici. No, zanimljivo kako ga njegov zdravstveni i socijalni status nisu obeshrabrili ni bacili u očaj – ili danas moderno rečeno tjeskobu i depresiju. Vjerojatno je, sjedeći danima uz put kojim su prolazili mnogi hodočasnici, čuo o Isusovim propovijedima i čudesnim ozdravljenjima.

U svemu tome u njegovoj se nutrini rodila vjera u Isusa kao Božjeg pomazanika i poslanika. Učinio je nešto što mnogi danas ne bi učinili – riskirao je i pred mnoštvom ispovjedio svoju vjeru. Njegovi su ga poznanici ušutkivali živeći u nadi da će Isus samo proći pored njega. No on ipak poziva Bartimeja pitajući ga što želi da mu učini. Da je to pitanje postavio apostolima, znamo što bi mu vjerojatno odgovorili.

No, Bartimej je tražio ozdravljenje, molio je Božje milosrđe. Na Isusov poziv bez puno razmišljanja odaziva se, ostavlja sve što je imao i sve oko sebe u želji da progleda, da može svijet gledati Kristovim pogledom. Pošao je za Isusom nasljedujući ga na njegovu putu.

Potražimo i mi u današnjem danu u sebi kutak koji je potreban Božjeg ozdravljenja.

Skupimo hrabrosti to učiniti i pred onima pred kojima se možda najviše bojimo pokazati svoju vjeru.