Otac vas ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali u me. (Iv 16, 27)

Liturgija dana (16. svibnja):

Prvo čitanje:
Dj 18,23-28
Apolon je iz Pisama pokazivao da Isus jest Krist.

Pošto se Pavao zadrža neko vrijeme u Antiohiji, ode i zareda galacijskim područjem i Frigijom utvrđujući sve učenike.
Uto neki Židov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, čovjek rječit i upućen u Pisma, stiže u Efez. On bijaše upućen u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i naučavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje. Poče on tako smjelo govoriti u sinagogi. Čuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji.
A kad je nakanio otići u Ahaju, ohrabriše ga braća i napišu učenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti jer je snažno pobijao Židove javno pokazujući iz Pisama da Isus jest Krist.

Psalam:
47,2-3.8-10
Gospodin je kralj nad zemljom svom.

Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Gospodin je to — svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.

Da, on je kralj nad zemljom svom,
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
Bog kraljuje nad narodima,
stoluje Bog na svetom prijestolju.

Prvaci se pribiru poganski
k narodu Boga Abrahamova.
Božji su svi vlastodršci zemlje,
nad svima on je uzvišen.

Evanđelje:
Iv 16,23b-28

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca,
dat će vam u moje ime.
Dosad niste iskali ništa u moje ime.
Ištite i primit ćete
da radost vaša bude potpuna!
To sam vam govorio u poredbama.
Dolazi čas
kad vam više neću govoriti u poredbama,
nego ću vam otvoreno naviještati Oca.
U onaj dan
iskat ćete u moje ime
i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas.
Ta sam vas Otac ljubi
jer vi ste mene ljubili
i vjerovali da sam ja od Boga izišao.
Izišao sam od Oca i došao na svijet.
Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Leonardo Šardi:

Na završetku svog govora učenicima, Gospodin Isus objavljuje sebe kao Onoga koji je od Oca izišao i koji je s Ocem jedno. Kroz cijeli ovaj tjedan mogli smo slušati o objavi Trojedinog Boga. Danas Isus apostolima otkriva konačnu istinu: u Njemu se događa konačna objava Boga, a samim time po Njemu će se dogoditi i potpuna pobjeda nad svijetom.

Apostoli, kao i cijeli židovski narod, do tog trenutka molio se Bogu Ocu – Jahvi.

U većini slučajeva, Isusa su promatrali samo kao čovjeka jer još nisu upoznali njegov identitet. Također, i sam Isus daje poticaj i primjere kako se moliti Bogu, a najsnažnije to očituje u riječima molitve Oče naš. Cjelokupni pogled vjere bio je usmjeren na slavu koja pripada Ocu i što god se od Oca zaiskalo, u Kristovo ime je dano.

U mnogim izvještajima čitamo da tako i Isus moli: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.“ (Mt 11, 25); „Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao. (Iv 11, 41 – 42).“

Ali, Isus učenicima posvješćuje kako do sada nisu ništa tražili u Njegovo ime, a odsad će to moći učiniti jer će i sami do kraja spoznati: Isus je također Bog, odnosno druga božanska osoba Presvetoga Trojstva. U potpunoj objavi Boga krije se, dakle, i punina radosti jer apostoli će spoznati, a mi smo privilegirani da to od samih početaka učimo: Bog nam je blizu.

On nije samo daleko na nebesima, nego je postao jedan od nas, u svemu nama jednak, osim u grijehu.

Tako danas znamo da je dijete u jaslama bio Bog; dijete na putu u Jeruzalem je bio sam Bog; onaj koji je javno djelovao, bio je sam Bog; onaj koji je umro na križu, bio je sam Bog; onaj koji je uskrsnuo i nas spasio – to je sam Bog.

Došlo je vrijeme kad Isus više neće govoriti u usporedbama, nego će progovoriti samim sobom. Sijač koji izlazi sijati, zrno gorušice, milosrdni otac i mnoge druge prispodobe, to nisu samo priče koje nose poruku života nego slika upravo ovog Isusa koji je od Boga došao na svijet i sada se vraća svojem Ocu. Objava će biti puno jasnija i konkretnija.

Kristovim uskrsnućem, uzašašćem k Ocu i silaskom Duha Svetoga apostoli će vidjeti Boga kakav jest. I spoznat će: Bog je onaj koji nas ljubi jer smo mi ljubili Gospodina Isusa i jer vjerujemo u Njega. Bog nam konačno objavljuje svoju ljubav, potpunu i bezuvjetnu, dar za sve dane našega života.

Gospodin nas ljubi i danas je prisutan u našoj svakodnevici. Nije vidljiv fizički kao u vrijeme života apostola, ali je prisutan u sakramentima i našim bližnjima. Kroz sakramente daruje nam milosti preko vidljivih znakova po rukama posvećenih službenika. A istovremeno, daruje nam i bližnje s kojima smo pozvani biti na putu prema našem konačnom cilju.

Gospodin će završiti ovaj svoj govor apostolima riječima: „U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet“.

Ne zaboravimo: i kad prolazimo kroz kušnje svakodnevice: nismo sami.

Krist, koji je od Oca došao i k Ocu se vratio, ostaje s nama i vodi nas prema punini života.