Ako ne odem, Branitelj neće doći k vama. (Iv 16, 7)

Liturgija dana (12. svibnja):

Prvo čitanje:
Dj 16,22-34
Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se — ti i dom tvoj!

U one dane: Svjetina Filipljana nahrupi na Pavla i Silu, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva. Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.
Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvala Bogu, a uznici ih slušali. Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi. Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamničarska vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli. Ali Pavao povika iza glasa: »Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!«
Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu; izvede ih i upita: »Gospodo, što mi je činiti da se spasim?« Oni će mu: »Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se — ti i dom tvoj!« Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.
Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti — on i svi njegovi. Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu.

Psalam:
138,1-3.7c-8
Gospodine, tvoja me desnica spasava!

Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca,
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi,
bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.

Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzveličao
obećanje svoje.
Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.

Gospodine, tvoja me desnica spasava.
Gospodin će dovršiti što započe za me!
Gospodine, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!

Evanđelje:
Iv 16,5-11

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Sada odlazim k onome koji me posla
i nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’
Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce
što vam ovo kazah.
No kažem vam istinu:
bolje je za vas da ja odem;
jer ako ne odem,
Branitelj neće doći k vama;
ako pak odem,
poslat ću ga k vama.
A kad on dođe,
pokazat će svijetu
što je grijeh,
što li pravednost,
a što osuda:
grijeh je
što ne vjeruju u mene;
pravednost —
što odlazim k Ocu
i više me ne vidite;
a osuda —
što je knez ovoga svijeta osuđen.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Leonardo Šardi:

Gospodin Isus nastavlja svoj govor o tome kako će Duh Sveti Branitelj djelovati nakon njegova uzašašća u nebo. Apostolima je sigurno teško slušati riječi rastanka jer su u osobi Gospodina Isusa, kojega su promatrali kao pravoga čovjeka, gradili svoju sigurnost. Odlaskom Isusa kao da osjećaju da će ostati siročad (usp. Iv 14, 18), ostavljeni, poput ovaca bez pastira (usp. Mt 9,36).

Isusov govor o odlasku Ocu ih gotovo paralizira te i Isus primjećuje da nema upita: „Kamo ideš?“

Srce apostola je žalosno jer ne vide perspektivu koju može donijeti trenutak Isusova uzašašća, i istovremeno milost koju će dati dar Branitelja koji će biti poslan.

Da, vjerujem da možemo razumjeti apostole jer je i nama teško ostaviti ljude na koje smo navikli, strukture koje su postale dio naše svakodnevice, običaje koji daju smislenost našem životu.

No, Gospodin Isus, kada ruši naše sigurnosti, on gradi nešto što je dublje, kvalitetnije i bolje za nas.

Ono što naše srce može ispuniti tugom, Gospodin će okrenuti na dobro. Vjera također ima svoje trenutke kušnje i ispita, i u tim trenucima nam je za ovo naše vrijeme darovan Duh Branitelj kako bismo s povjerenjem prihvatili i ono što nas na prvi tren žalosti jer će Gospodin to pretvoriti u trenutke naše radosti.

Gospodin Isus najavljuje danas još konkretniju ulogu Duha Branitelja s obzirom na njegovu samu osobu. Duh Branitelj koji dolazi kao Istina, otkrit će svijetu svu zabludu u kojoj se nalazio do tog trenutka, ali istovremeno, on otkriva svu zabludu i za svaki naraštaj ovoga svijeta.

Duh Branitelj pojavit će se kao glavni Isusov svjedok. Dok su u vrijeme osude tražili nekoga da izrekne lažno svjedočanstvo protiv Isusa (usp. Mt 26, 60), Duh Branitelj sada razotkriva i pokazuje svijetu što je grijeh, što pravednost, a što osuda.

Grijeh svijeta je nevjera.

Duh Branitelj podignut će mnoge koji se suprotstavljaju nevjeri kroz svjedočanstvo života koji je spreman biti položen i predan u smrt. Gospodinu Isusu bit će priznata pravednost jer je on osuđen kao nepravedan, na lažnom suđenju. Sada će se ispuniti sva pravednost jer On odlazi k Ocu, vraća se k Njemu i objavljuje se kao izabrani Očev Sin.

Time potvrđuje da ono što je bila njegova krivnja – pravi se Sinom Božjim (usp. Iv 19, 7) – nije bila laž već stvarnost. I na kraju, osuda protiv Krista je bila neutemeljena, lažna. Kristovom smrću i uskrsnućem knez svijeta je osuđen, odnosno, Krist je pobijedio svijet i on je Kralj svega stvorenoga.

Gospodin Isus šalje nam Duha Branitelja i danas kako ne bismo strahovali zbog lažnog svjedočenja, progona, izdaja. Pravda će na kraju biti zadovoljena. Mi svoju pravednost stavimo u Božje ruke, povjerimo njemu svoju parnicu (Jer 11,20), i prepustimo Mu da vodi naše puteve (usp. Ps 37,5). Iako nam ponekad tuge obuzimaju srce, vjerujemo da će Gospodin svaki naš plač okrenuti u radost.