Toliko sam vremena s vama i još me ne poznate? (Iv 14, 9)

Liturgija dana (3. svibnja):

Prvo čitanje:
Dj 6,1-7
Izabraše sedam muževa punih Duha Svetoga.

U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo učenika i rekoše: »Nije pravo da mi napustimo riječ Božju da bismo služili kod stolova. De pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom službom, a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluživanju riječi.« Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke. I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru.

Psalam:
33,1-2.4-5.18-19
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!

Pravednici, Gospodinu kličite!
Hvaliti ga pristoji se čestitima.
Slavite Gospodina na harfi,
na liri od deset žica veličajte njega!

Jer prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

Drugo čitanje:
1Pt 2,4-9
Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo.

Ljubljeni: Pristupite Gospodinu, kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom za sveto svećenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neće se postidjeti. Vama dakle koji vjerujete – čast! A onima koji ne vjeruju – kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotiču, neposlušni riječi, za što su i određeni. A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu.

Evanđelje:
Iv 14,1-12

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači s. Gita Klobučar, članica Družbe milosrdnih sestara sv. Križa:

Isus nas poziva riječima: „Uzet ću vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.“

U središtu vjere stoji Očeva kuća, prostor u kojem prebiva Onaj koji nas želi i koji nas ne može zamisliti bez sebe. Iz te blizine izvire izvor koji pokreće povijest spasenja i dotiče naše živote. Kada se pitamo kako se dolazi do tog mjesta, Isus jednostavno odgovara: „Ja sam Put.“

Njegov život postaje naš putokaz — hoditi njegovim koracima, birati ono što je on birao, ljubiti onako kako je on ljubio.

To je put prve zajednice, put služenja, brige za najslabije i put na kojem se ljubav ne traži u teoriji, nego u odnosima.

Isus je i Istina — ne pojam, nego osoba. U njemu se otkriva lice Boga koji ljubi i lice čovjeka pozvanog tu ljubav utjeloviti. Njegove riječi i djela razbijaju naše tvrde oklope i unose svjetlo ondje gdje smo navikli na tamu.

On je i Život — dar koji nadilazi svako objašnjenje. Živimo u onoj mjeri u kojoj evanđelje prožima našu svakodnevicu, jer se čovjek do kraja razumije tek u svjetlu Boga koji daje život vječni.

Isusova tuga pred Filipovom molbom otkriva i našu vlastitu sljepoću: možemo biti blizu, a ipak ga ne prepoznati. No u slušanju Evanđelja njegov se lik polako utiskuje u našu dušu.

Očeva skrivenost je dar. Skrivenost nas poziva na put otkrivanja, a to je put slobode. Ljubiti možemo samo u slobodi. Bog se ne nameće; želi da ga tražimo kao djeca koja ljube, a ne kao robovi koji se boje.

Možda je zato pravo pitanje ne gdje se Bog skriva, nego jesam li spreman otvoriti prostor u kojem će njegova prisutnost postati prepoznatljiva u mom životu.