Deset zapovijedi srca u međuljudskim odnosima

„Nisam imao sreću možda upoznati Ivana de la Sallea“, posvjedočio je vlč. Josip Bošnjaković, „ali sam imao sreću školovati se kod salezijanaca koji su silno naglašavali:

Uči tako da naučiš druge da se znaju voljeti.

„Jednostavno rečeno i vrlo primjenjivo. Kad’ sam se počeo baviti temom ljubavi, ako ima smisla biti svećenik, postati i ostati, i biti, postati i ostati učitelj, vjerujem da to nudi ljubav.

ljubav / Foto: Pixabay

I zanimalo me gdje se to u Bibliji prvi put spominje ljubav – u Postanku 22, 2, kada Bog govori Abrahamu ‘uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš’.

Riječ (grč. egapesas) koga ljubiš uvodi Bog u ljudsku povijest.“

„Prekretnica u razumijevanju međuljudskih odnosa kod Židova su deset Božjih zapovijedi (Mojsije; Bog – čovjek), a ovdje se usmjeravamo na deset zapovijedi srca (Isus – Samarijanac).

Za Židove su govorili da su ‘narod koji ima Zakon je zakon’, a mi ćemo reći:

Narod/čovjek koji ima srca je zakon!

Nije lako imati srce za sebe, a onda i za druge.

To je krik nijeme prispodobe – Samaritanac govori djelima“, uvodno je rekao Bošnjaković usmjerivši se na suosjećajnost kroz Samarijanca povezujući principe poduke sv. Ivana Krstitelja de la Sallea.

Milosrdni Samarijanac / Foto: Župa sv. Mihaela arkanđela Sračinec

Na temelju pročitanoga teksta iz Lukina Evanđelja (Lk 10, 25-37) i odgojnih principa promišljao je o deset zapovijedi srca i nazočnima ponudio praktični rad – postupno vezati čvoriće na užetu uz razmatranje pojedinog odgojnog principa sv. Ivana de la Sallea.

„U središtu zapovijedi je ljubav, a prvi (is)korak je:

dođe do njega (dostojanstvo svakog djeteta/čovjeka);
vidi ga (odgoj kroz odnos i prisutnost);
sažali se, suosjeća (odgoj – kognitivno-afektivno-bihevioralni proces)

pri čemu se razlikuju:

osjećajnost, simpatija, empatija, motivacija/pomaganje, tolerancija nevolje, ne-osuđivanje, samo-suosjećanje (ljubaznost, mindfulness, opća ljudskost), sažaljenje, snishodljivost, altruizam, ljubaznost, inteligentna ljubaznost, suosjećanje i pravda te sućut;

pa mu pristupi (razumljivost i pristupačnost);
povije rane (prevencija i briga za učenike);
zalivši ih uljem i vinom (odgoj kao služenje većem dobru);
posadi na svoje živinče (odgoj kao samo-odgoj);
odvede ga u gostinjac (odgoj traži vrijeme za druge);
pobrinu se za nj (odgoj kao svjedočanstvo života učitelja);

sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče… (čovjek je otvoren zadatak – ako treba što i po povratku).

Briga prema bližnjemu / Foto: Canva

Upamtimo, neki Samarijanac putujući:

dođe (1) do njega, vidje ga (2), sažali se (suosjećao se) (3) pa mu pristupi (4) i povije rane (5) zalivši (6) ih uljem i vinom.

Zatim ga posadi (7) na svoje živinče, odvede (8) ga u gostinjac/sveprihvatilište i pobrinu (9) se za nj…

Velik je to izazov.“

„Raditi sa drugima je naporno, iscrpljujuće i, ako smo dugoročno empatični, usmjereni na druge, a uz to imamo i osobne probleme u životu (npr. bolesti, rastave, svađe, smrt) onda nas to dodatno opterećuje.

Ako želim druge razumjeti, a sam se nalazim u teškoj situaciji, to dodatno opterećuje i dolazi do sekundarne traumatizacije.

Zamišljen pogled / Foto: Canva

Što činiti u takvim situacijama?

Razvijati otpornost kroz vođenje brige o sebi važan je princip, odmaknuti se i ne biti stalno dostupan (samo Gospodin je stalno dostupan), činiti što mi je zadovoljstvo u životu i imati društvenu podršku da nisi sam.

„Vjerujem da su naša iskustva s dobrim učiteljima/učiteljicama doživotna, da ih se rado sjećamo, prvih možda više nego roditelja, neki su nam dragi, neki manje.

Tko je moj bližnji? Svi.

Razlika je u tome tko se učinio bližnji. Svi smo učenici. Gledajmo Božjim okom u noćima svijeta“, zaključio je Bošnjaković.

Poziv i poslanje učiteljskog zvanja

„Zašto nam je problem onaj pored nas? Zato što smo izgubili svijest o vlastitoj vrijednosti – vrijedan sam onoliko koliko sam u stanju vrednovati onoga pored sebe, otpustiti tuđe zlo i prihvatiti sebe.

„Pozvani smo biti sustvaratelji boljeg svijeta. Kažite sebi i kažite drugome:

Baš je lijepo što postojim! Lijepo je što baš ti postojiš! Odlučujem se za sebe u ovome svijetu, za dobro.

Dijete / Foto: Canva

Bog nam je sve dao, a na nama je što ćemo odabrati. Početak je od vas, poziv ste dobili, ali za poslanje se odlučuje.

Znam da trebate odgojno-obrazovno podučavati djecu, ali koja će osoba ući na vrata učionice, to je ono što mijenja živote vašoj djeci.

Velika je odgovornost. Silnu blagodat imate u svom pozivu, nemojte se oslanjati samo na sebe. Ima Onaj koji vas je stvorio“, istaknula je hagioterapeutkinja Ana Perišić zaključujući riječima blagopokojnog prof. Ivančića:

Ništa ne raduje kao radost koju si dao drugome jer to je ljubav!

Osječka područna zajednica Katoličke laičke zajednice „Molitva i Riječ“ (Zajednica MiR) organizirala je 7. travnja u Nadbiskupskom vikarijatu u Osijeku svečano obilježavanje Dana zaštitnika učitelja, odgojitelja i ravnatelja sv. Ivana de la Sallea.

Više o skupu i samim izlaganjima možete pročitati na mrežnoj stranici IKA-e.