Da raspršene sinove Božje skupi u jedno. (Iv 11, 52)

Liturgija dana (28. ožujka):

Prvo čitanje:
Ez 37,21-28
Načinit ću od njih jedan narod.

Ovako govori Gospodin Bog: »Evo, povući ću sinove Izraelove iz naroda u koje dođoše, skupit ću ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. I načinit ću od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit će im svima jedan kralj, i oni više neće biti dva naroda i neće više biti razdijeljeni na dva kraljevstva. I neće se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama ni opačinama. Izbavit ću ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše, i očistit ću ih, i oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. I sluga moj David bit će im kralj, i svima će im biti jedan pastir. Živjet će po mojim zakonima, čuvajući i vršeći moje naredbe. Boravit će u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oci vaši: u njoj će stanovati oni i njihovi sinovi i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit će im knez dovijeka. Sklopit ću s njima Savez mira; bit će to Savez vječan s njima. Utvrdit ću ih i razmnožiti, i postavit ću Svetište svoje zauvijek među njih. Moj će Šator biti među njima, i ja ću biti Bog njihov, a oni narod moj. I kad Svetište moje bude zauvijek među njima, znat će svi narodi da sam ja Gospodin, koji posvećujem Izraela.«

Psalam:
Jr 31,10-13
Gospodin nas čuva kao pastir svoje stado.

Čujte, o narodi, riječ Gospodnju,
objavite je širom dalekih otoka:
»Onaj što rasprši Izrael, opet ga sabire
i čuva ga ko pastir stado svoje!«

Jer Gospodin oslobodi Jakova,
izbavi ga iz ruku jačeg od njega.
I oni će, radosno kličuć, na vis Sionski,
da se naužiju dobara Gospodnjih.

Djevojke će se veselit u kolu,
mlado i staro zajedno,
jer ću im tugu u radost pretvoriti,
utješit ću ih
i razveseliti nakon žalosti.

Evanđelje:
Iv 11,45-56

U ono vrijeme:
Mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod! « A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne! « To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. Iskahu, dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan? «

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Lovro Biškup, bibličar te župnik Župe Blažene Djevice Marije Kraljice Svete Krunice u Remetincu:

Zanimljivo je kako započinje evanđelje ove subote: „Mnogi židovi (…) povjerovaše u nj (Isusa). A neki od njih odu farizejima (…) Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće: Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja“ (Iv 11,45 – 48).

Današnje Evanđelje, naime, kreće u tako lijepom, pozitivnom tonu. Isus čini velika znamenja.

Glavari svećenički i farizeji to kao da potvrđuju, priznaju. Isusova djela ne mogu se više sakriti. Djela Njegovih učenika ne mogu se više sakriti. Kao da će svi napokon priznati da je Isus obećani Mesija, Spasitelj. No, obećani Mesija nije onakav kakvim su Ga neki očekivali, zamišljali.

Nije kralj koji će silom i snagom zaratiti protiv zmaja ovoga svijeta i zbaciti ga s vlasti. Neće zaratiti s Rimljanima. Neće imati pretenzije na carsku vlast. Isusova se borba mora dogoditi u našim srcima, a oružje su naša vjernost i ljubav, žrtva i služenje.

To je Isusovo oružje, i to je jedino oružje koje nam On želi dati. Kao da su i glavari svećenički to shvatili.

Zanimljivo je da će upravo Veliki svećenik one godine razbiti početnu euforiju današnjeg evanđelja i prizvati najtamniju atmosferu u Ivanovom evanđelju: „Ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!“ (Iv 11, 50).

No, važne su i riječi u nastavku: „To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova“ (Iv 11, 51). Zaustavio bih se, dakle, na riječi Veliki svećenik.

Jedna od najvažnijih zadaća Velikog svećenika je, naime, jednom godišnje prinijeti žrtvu za grijehe naroda, junca kao žrtvu na oproštenje grijeha svoje obitelji i jarca kao žrtvu Bogu na oproštenje grijeha naroda (Lev 16).

Zanimljivo je da će upravo Veliki svećenik Kaifa imati tu ulogu da vodi glavne optužbe protiv Isusa.

Upravo će uloga Velikog svećenika biti da prinese Isusa kao žrtvu za narod i da raspršene skupi u jedno, piše: „Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno“ (Iv 11, 52).

Sakupiti sve u jedno bila je upravo najdublja Isusova želja na posljednjoj večeri: „da svi budu jedno“ (Iv 17, 21).

A tko je jedini koji može sakupiti Božji narod u jedno?

Mojsije će sakupiti raspršene Izraelce u jedan narod po izlasku iz egipatskoga ropstva i pločama Božjega zakona.

Potom će ulogu čuvanja jedinstva oko jednoga Božjega Zakona imati izraelski suci, proroci i kraljevi. Čuvar pak jednoga Božjega naroda oko novoga Zakona imat će naš Gospodin, Mesija – Pomazanik, čuvar novoga Zakona potpisana vlastitom krvlju u pashalnom otajstvu svoje muke i smrti na križu. Divna djela Isus učini.

To su potvrdili čak i farizeji i pismoznanci, kako vidjesmo s početka današnjeg evanđelja.

Ali ništa je to prema onome što Isus kao Mesija mora učiniti kako bi sve skupio u jedno.

To je ono duboko otajstvo koje ćemo pobožno i s dubokim poštovanjem razmatrati u Velikom tjednu kao posljednjom pripravom na otajstvo Uskrsa, a započet ćemo ga na dan Cvjetnicu svečanom procesijom pjevajući: „Hosana, Davidovu sinu, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Izraelov kralju, hosana u visini!“.