Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo! (Mt 21, 38)

Liturgija dana (6. ožujka):

Prvo čitanje:
Post 37,3-4,12-13a,17b-28
Evo stiže onaj sanjar! Hajde da ga ubijemo!

Izrael je volio Josipa više nego sve ostale svoje sinove, jer je bio dijete njegove starosti, pa mu napravi kićenu haljinu. Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više nego sve ostale svoje sinove, zamrze ga te mu nisu mogli prijaznu riječ progovoriti.
Jednom njegova braća odu pasti očeva stada kod Šekema. Izrael reče Josipu: »Tvoja braća čuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima.«
Tako Josip ode za svojom braćom i nađe ih u Dotanu.
Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, počnu se dogovarati da ga ubiju. I jedan drugom reče: »Eno stiže onaj sanjar! Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakav zdenac! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova!«
Ali kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reče: »Nemojmo oduzimati njegova života! Ne prolijevajte krvi« — nastavi Ruben. »Bacite ga u onaj zdenac u pustari; ali ne dižite na nj ruke!« Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ga ocu. Ali kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kićenu što je bila na njemu; pograbe ga i bace u zdenac. Zdenac je bio prazan; nije bilo u njemu vode. Potom sjednu ručati.
Kako podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu; preprodavali su to u Egipat. Tada reče Juda svojoj braći: »Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso.« Braća ga poslušaju.
Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz zdenca i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.

Psalam:
105,16-21
Sjetite se čudesa koja učini Gospodin.

On pozva glad na zemlju,
sve zalihe uništi krušne.
Pred njima čovjeka posla:
Josip u ropstvo bijaše prodan.

Sputaše uzama noge njegove,
u gvožđe mu vrat staviše,
dok se ne ispuni proroštvo njegovo,
Gospodnja ga riječ potvrdi.

Kralj naredi da ga driješe,
naroda poglavar oslobodi njega.
Za gospodara ga stavi kući svojoj,
za nadstojnika sveg imanja svoga.

Evanđelje:
Mt 21,33-43.45-46

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbiše njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.«
»Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.«
»Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«
Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo — kakvo čudo u očima našim!
Zato će se — kažem vam — oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«
Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Antun Faltak:

Poštovani slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, draga braćo i sestre!

Slušajući prispodobu koju Isus govori glavarima svećeničkim i starješinama narodnim – već od prve riječi razumijemo i znamo da je dobar domaćin koji stvara, gradi, sadi i povjerava – nitko drugi doli Bog Stvoritelj. Otac Nebeski stvara i povjerava nama svoje stvorenje kako bi donijeli plodove, dobre plodove, obilne plodove, plodove radosti, mira, slobode, oprosta.

Sve što dobri Domaćin stvara je dobro, i vinograd, i ograda i tijesak – sve stvoreno je dobro, lijepo i vrijedno. No najljepše, najvrjednije i njegovom srcu najmilije je sâm vinograd. Plod vinograda je grožđe a onda i vino, dobro vino, slatko vino koje daje radost, koje razveseljuje srce. To su dakle plodovi koje dobri domaćin želi: radost ljudi, radost koju ljudi, njegov vinograd, ostvaruju i daju, radost koja raste i širi se po cijelom svijetu.

No umjesto radosti, umjesto života i veselja – dobri Domaćin dobio je plodove smrti, ubojstva, izdaje, nasilja, tuge, plača. Mi smo Božji vinograd i mi smo vinogradari koji bi trebali uzgojiti i dati dobre plodove.

Bog Stvoritelj povjerio je u naše ruke svijet koji je stvorio. Ali je i nas povjerio nama samima i želi od nas dobre plodove radosti, života, veselja, slobode. No, mi smo urodili ratovima, smrću, ubijanjem najslabijih, zavišću i zločestoćom. Uzgajamo, hvalimo se, ponosni smo ako proizvedemo sve veće plodove smrti, više oružja, više mržnje, više moći nad drugima i nad stvorenjem.

Dovoljno je pogledati svijet koji nam je Bog stvorio – umire i propada radi plodova našeg nemara, otuđenosti, gramzljivosti i sebeljublja. No, unatoč plodovima smrti koje dajemo i kojih se tako teško odričemo, kao i u prispodobi – dobri domaćin uvijek iznova šalje svoga Sina, kako bi se ugledali u njega, kako bi se obratili, promijenili, preobrazili u dobre vinogradare, kako bi dali dobre plodove njemu mile.

Na početku ovog drugog korizmenog tjedna, na visokoj gori, zajedno s apostolima, gledali smo Isusa koji se preobrazio i slušali smo glas Očev: „ovo je Sin moj ljubljeni. Slušajte ga!“. I u ovoj prispodobi želja dobrog Oca, dobrog Domaćina je ista: da poštujemo njegova Sina – da ga gledamo i slušamo, da ga oponašamo i nasljedujemo i tako preobrazimo sebe i ovaj svijet.

Doista, nije kasno – bez obzira na grijeh i zlo, bez obzira na ratove i smrt, bez obzira na zagađenje i izumiranje – ako svoj pogled svrnemo na Sina, ako poslušamo Njegov glas, moguće je još uvijek dati dobre plodove mira, oprosta i izmirenja, plodove slobode i napretka za sve, plodove suživota i tolerancije među ljudima i među svim stvorenjima.

Moguće je ovaj napaćeni i zagađeni svijet preobraziti, naša tužna i tamna srca izliječiti – još uvijek nije kasno da postanemo dobar i plodan vinograd, koji daje plodove radosti, mira, slobode.

Od srca želim neka nam je blagoslovljen svima ovaj dan.