Lice mu zasja kao sunce. (Mt 17, 2)

Liturgija dana (1. ožujka):

Prvo čitanje:
Post 12,1-4a
Poziv Abrahama, oca naroda Božjega.

U one dane: Gospodin reče Abramu: »Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.« Abram se zaputi kako mu je Gospodin rekao.

Psalam:
33,4-5.18-20.22
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!

Prava je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine,
bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!

Drugo čitanje:
2Tim 1,8b-10

Bog nas zove i prosvjetljuje.Ljubljeni: Zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim – ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremenâ vjekovječnih, a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost – po evanđelju.

Evanđelje:
Mt 17,1-9

U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«
Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!«
Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Kuzmić, upravitelj župe Sunja:

Nije slučajno pred nama evanđelje preobraženja Gospodinovog. Korizma je upravo takvo putovanje. Krenuli smo za Isusom kao odabrani, pozvani smo ali smo se i odazvali, sami smo prihvatili krenuti na to putovanje i hodati za Isusom. Očito nešto tražimo. Ono što smo iskusili u životu jest križ, putovanje kojim nas Krist vodi nije ništa drugo nego putovanje prema kalvariji. No, na križ ne idemo samo da bi bili razapeti, nego hodamo radi uskrsnuća, jer znamo gdje nas taj križ dovodi. Budući da smo u životu iskusili križeve, kako one težine i muke tako i ljubav križa koja nam govori o istini života i čovjeka. Iskusili smo da naš život nije samo život za nas nego ide puno dublje, odlučili smo krenuti kako bi otkrili smisao križa.

Tako nam Crkva na korizmenom putovanju odmah daje goru preobraženja. Prvo što nam se daje jest Abraham koji je svoj život stavio u vjeru u Boga. Zbog toga je važno da korizmena odluka ne bude sebična odluka gdje ću ja nešto napraviti, nego krećem na putovanje u koje uključujem Boga. On je taj koji čini, i on je jedini koji može stvari u mom životu promijeniti. Sve stavljamo u njegove ruke. Abraham ne vidi naznaku obećanja, kreće na putovanje s potpunim povjerenjem u Boga. S takvom vjerom smo krenuli u korizmu, ne vidimo uspjeh niti njegov plod no znamo da Bog može ispuniti obećano, jer znamo za te famozne pobijede. Tako nas Crkva preko ovoga dovodi do gore preobraženja.

Gora preobraženja nije ništa drugo nego objava Boga, iskustvo njega u našem životu. Do toga nas korizma svojim hodom želi dovesti, jer je jedino tako moguće prihvatiti križ i muku i tako ne pobjeći nego doći do uskrsnuća. Uskrsnuće je otkriće novog života, života kakav do tad nije postojao. Da otkrijemo takav život potreban nam je križ. Križ gledamo kao mjesto muke i trpljenja, no ne beznačajne jer znamo što je donijela. Križ je ljubav koja ne traži ništa zauzvrat, ako se prihvati otkriva nam život. Mjesta takve ljubavi susrećemo svakodnevno u svom životu, gdje ljubimo drugoga ne očekujući ništa natrag. Kad krenemo ljubiti tako, otkrivamo svoj život – njegovu veličinu i ispravnu vrijednost. Otkriva nam se istina one Kristove riječi – tko želi svoj život spasiti izgubit će ga, ostat će bez njega, a tko svoj život daruje taj ga nalazi, spašava. Darivanjem svog života možemo drugome darovati radost, ljubav. Darivanjem svog života drugi život činimo životom. Moj život je toliko velik da drugome mogu uljepšati postojanje, to je ispravna veličina života kojeg otkrivamo tek kad ga gubimo. Križ je mjesto našeg preobraženja.

Gora preobraženja nas dovodi do pogleda Božje slave, gledanjem Boga u lice. Isus se preobražava da učenici osjete istinu njegovih riječi i poziva. Ne ostaje s učenicima na toj gori nego ide na križ, pokazujući do čega križ dovodi. Korizma nam pomaže da se približimo Bogu kako bi došli do svog preobraženja. Abraham, Petar Jakov i Ivan to doživljavaju. Obični ribari postaju ribari ljudi uz Božji poziv i njihov odgovor na taj poziv. Vrijeme u kojem se nalazimo želi nas dovesti do preobraženja našeg života približavanjem Kristu. Vrhunac svega bit će trodnevlje gdje se Kristu približimo toliko blizu da ljubimo njegov križ. Mjesto našeg preobraženja bit će križ. Ako ga prihvatimo naš život postaje drugačiji i otkrivamo njegov smisao i veličinu.