Tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. (Lk 9, 24)

Liturgija dana (19. veljače):

Prvo čitanje:
Pnz 30,15-20
Gledajte, nudim vam danas blagoslov i prokletstvo (Pnz 11, 26).

Mojsije reče narodu:
Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. Ako poslušaš zapovijedi Gospodina, Boga svoga, koje ti danas dajem; ako poslušaš — da ljubiš Gospodina, Boga svoga, da hodiš njegovim putovima, vršiš njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe — živjet ćeš, i razmnožit će te Gospodin, Bog tvoj, i blagoslovit će te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš. Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao štovanje, ja vam danas izjavljujem da ćete zaista propasti; nećete dugo živjeti na zemlji u koju ćete, prešavši Jordan, ući da je zaposjednete. Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj: Ljubi Gospodina, Boga svoga, slušaj njegov glas, prianjaj uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. Ta on je život tvoj i dugi vijek tvog prebivanja na zemlji za koju se Gospodin zakle očima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da će im je dati.«

Psalam:
1,1-4.6
Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina.

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Gospodnjem,
o Zakonu njegovu misli dan i noć.

On je ko stablo zasađeno
pokraj voda tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.

Evanđelje:
Lk 9,22-25

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«
A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Stanko Mabić, odgojitelj bogoslova Hercegovačke franjevačke Provincije Uznesenja BDM:

Ove Isusove riječi dolaze nakon Isusova upita učenicima što ljudi govore o njemu i što sami učenici misle tko je on? Na to pitanje Isus sam daje odgovor upravo u ovom evanđeoskom odlomku.

Prava spoznaja Krista dolazi tek u patnji. Kad odbijamo spoznati patnju i trpljenje, odbijamo spoznati Krista koji visi raspet na križu. Tko se ne zaljubi u Boga, promatrajući ga na križu, neće se u Njega zaljubiti nikada. On je u patnicima. A da bi patnika mogli shvatiti, sami moramo svoju patnju prihvatiti i u njoj prepoznati Krista.

Sveti Toma Akvinski divio se djelima koje je napisao sveti Bonaventura. Prvom zgodom, kad ga je vidio, pitao ga je u kojim je knjigama našao tako dobar nauk koji je izlagao u svojim djelima. Priča se da mu je sveti Bonaventura pokazao raspelo, već pohabano od mnogih poljubaca koje mu je utisnuo, i rekao: Ovo je knjiga koja mi je kazala sve što sam napisao, ono malo što znam, naučio sam iz nje. Raspelo je mnoge svece naučilo trpjeti i istinski ljubiti Krista. Zato svaki kršćanin ima raspelo na svojem radom mjestu i u svojoj kući.

Koje je značenje Isusove riječi: Hoće li tko za mnom neka se odrekne samoga sebe? Odricanje od samoga sebe ne znači prezir prema vlastitom životu. Naprotiv, Isus ne traži da prestanemo biti ono što jesmo, nego da svoje „ja” ne postavimo u središte. Riječ je o odricanju od egoizma, sebičnosti, navezanosti na ljude i stvari. To je poziv da Bogu i bližnjemu prepustim prvo mjesto. Tek kad čovjek prestane živjeti isključivo za sebe, postaje sposoban istinski ljubiti. Čovjek pronalazi sebe samo u onoj mjeri u kojoj daruje sebe, u kojoj se daruje drugima. Ljubavi možemo primiti samo onoliko koliko je darujemo.

Kad Isus kaže da danomice uzmemo svoj križ tada ne govori o križu kao iznimnom događaju, nego o svakodnevnom križu. „Danomice” znači da je nošenje križa trajni proces, a ne jednokratna odluka. Bez obzira koliko nam taj križ bio težak sv. Ivan Vianney kaže: «Manje ćeš patiti slijedeći Križ nego služeći svijetu i njegovim užicima.» Možemo stoga kazati da ništa ne može zadovoljiti onoga tko zadovoljstvo ne nalazi u Bogu.

Središte Isusova poziva nije križ, nego osoba Isusa Krista. Zato Isus kaže: tko hoće, neka ide za mnom. Križ bez Isusa bio bi besmisleno trpljenje. Križ nošen s Isusom postaje put prema uskrsnuću.

Ići za Isusom znači oblikovati svoj život prema njegovu evanđelju, živjeti u poniznosti i poslušnosti Ocu, hoditi putem ljubavi koja se daje do kraja.

Ne trebamo tražiti neke posebne ili izvanredne križeve. Križ je u prihvaćanju svagdašnjice. Križ postaje teži a trpljenje veće, kad bježimo od njih. Trpljenje i strpljivo nošenje križa je način molitve, skriveni blagoslov. Nerazumijevanje trpljenja dio je nerazumijevanja Boga. Možemo slobodno kazati da je bol stubište koje vodi u nebo. Bog nikada ne kažnjava iz ljutnje, nego uvijek u brizi i ljubavi. Dakle, ne čini to zbog naše grešne prošlosti nego zbog naše budućnosti. Ne zbog naših grijeha nego zbog našeg spasenja.

Od nas nitko nema iskustvo uskrsnuća ali zato svi imamo iskustvo križa. A križ je jedino moguće shvatiti po uskrsnuću. Zato mi križ ne možemo shvatiti nego samo prihvatiti.

Pred čovjeka se uvijek iznova postavlja pitanje: «Kako danas nositi križ?» Svako vrijeme, svaki život daju svoje odgovore. A nijednog istinskog odgovora nema izvan ljubavi. Bol, trpljenje i težina križa mogu biti najveće i najteže na svijetu. Ipak Božja ljubav je veća.

Kad naučimo zahvaljivati Bogu i na križevima, lakše ćemo podnositi bol tjeskobe. Slijepi pisac George Matheson to je lijepo izrekao u svojoj molitvi Bogu: „Tisuću sam ti puta zahvalio za moje „ruže“ a ni jednom za moj „Trn“… Pouči me slavi mog križa i vrijednosti moga „Trna“. Hvala ti za bol koja me tebi dovela i suze u kojima se ogleda tvoja duga, moja nada.“