Čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova! (Mk 8, 15)

Liturgija dana (17. veljače):

Prvo čitanje:

Jak 1,12-18

Bog ne napastuje nikoga.
Blago čovjeku koji trpi kušnju jer će, prokušan, primiti vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.
Neka nitko u napasti ne rekne: »Bog me napastuje.« Ta Bog ne može biti napastovan na zlo i ne napastuje nikoga. Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.
Ne varajte se, braćo moja ljubljena!
Svaki dobar dar,
svaki savršen poklon odozgor je,
silazi od Oca svjetlila
u kome nema promjene
ni sjene od mijene.
Po svom naumu on nas porodi
riječju Istine
da budemo prvina neka
njegovih stvorova.

Psalam:
 94,12-13a.14-15.18-19
Blago onom koga ti poučavaš, Gospodine!

Blago onom koga ti poučavaš, Gospodine,
i učiš Zakonu svojemu:
da mu mir udijeliš od nesretnih dana.

Jer neće Gospodin odbaciti naroda svojega
i svoje baštine neće napustiti;
jer će se pravo dosuditi pravednosti,
i za njom će ići svi čestiti srcem.

Čim pomislim: »Noga mi posrće«,
dobrota me tvoja, Gospodine, podupire.
Kad se okupe tjeskobe u srcu mome,
tvoje mi utjehe dušu vesele.

Evanđelje:
Mk 8,14-21

U ono vrijeme: Učenici zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: »Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!« Oni zamišljeni, među sobom govorahu: »Kruha nemamo.« Zamijetio to Isus pa im reče: »Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?
Oči imate, a ne vidite;
uši imate, a ne čujete?
Zar se ne sjećate? Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko ulomaka punih košara odnijeste?« Kažu mu: »Dvanaest.« »A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko ulomaka punih košara odnijeste?« Odgovore: »Sedam.« A on će njima: »I još ne razumijete?«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači fra Stanko Mabić, odgojitelj bogoslova Hercegovačke franjevačke Provincije Uznesenja BDM:

Učenici su uznemireni jer nemaju kruha, a Isus im govori o nečemu sasvim drugom: o kvascu farizejskom i Herodovu. Kakve veze ima farizejski i Herodov kvasac s njihovom uznemirenošću što nemaju kruha. Kao da ih Isus ne sluša i ne dijeli s njima zabrinutost što nemaju kruha, a kraj je pust. Međutim, Isus im upravo slikom kvasca ukazuje na istinski razlog njihove uznemirenosti.

To nije nedostatak kruha, nego nedostatak pouzdanja u Gospodina.

Kad želim svojim snagama kao farizeji (na licemjeran način) i Herod (na nemoralan način) domaći se kruha, časti, slave… onda ćemo uvijek biti uznemireni. Zato Isus kaže da se čuvamo kvasca farizejskog i Herodova, odnosno kruha koji se zarađuje na licemjeran ili nemoralan način. Taj kruh tada uznemiruje. A kvasac je snažan i opasan jer djeluje iznutra.

Kvasac nosi u sebi snagu da cijelo tijesto pokrene i prožme. O njemu ovisi kvaliteta kruha. Isus ga, stoga, uzima kao simbol opasnosti za čovjeka ako se prepusti da ga zahvate sile koje iznutra razaraju i uništavaju. Zato je važno bdjeti nad svim što ulazi u našu nutrinu, usmjerava naše ponašanje i nadahnjuje naše riječi. A čovjeka upravo onečišćuje ono što izlazi iz njegove nutrine. Kad sve svoje pouzdanje stavimo u Boga onda ćemo imati mir u srcu pa makar bili gladni. Bog će providjeti, ako slijedimo njegovu riječ. Dakle, uznemirenost ne dolazi zbog nedostatka kruha, nego nedostatka pouzdanja i vjere u Boga.

Isus želi da učenici shvate da je On pravi kruh.

Uznemireni su jer gledaju za onim što nemaju, umjesto za Onim koji je s njima. U strahu su jer njihove oči vide prazne ruke. Njihovo srce još nije naučilo gledati Božju prisutnost. Ovdje Isus ne kori učenike zbog siromaštva, nego zbog zatvorenosti srca. Srce se stvrdnjava onda kada se više oslanjamo na vlastite brige, nego na Boga, kada iskustva Božje dobrote brzo zaboravljamo. Kruh u ovom tekstu nije samo hrana. On je znak sigurnosti. Isus želi da učenici shvate da je On pravi kruh. Dok su s Njim, ne trebaju se bojati oskudice.

Ta uznemirenost se vidi posebno kod izraelskog naroda kad je prolazio pustinjom s Mojsijem. Počeli su mrmljati, biti uznemireni zbog kruha. Bili su gladni. Bog je dopustio glad da ih kuša. Vidjeli su kako je silno moćan kad je razdvojio more i svladao faraona i da je taj moćni Bog kadar i njihovu glad utažiti. Ali oni nemaju pouzdanja, povjerenja i vjere i zato su uznemireni. Dakle nije trenutna glad uzrok uznemirenosti, nego nedostatak pouzdanja u Boga. Kolbe je bio također jako gladan u bunkeru gladi ali nije bio uznemiren jer je imao silno pouzdanje u Boga.

Važno je razumjeti. Isus im dva puta ponavlja: zar ne razumijete? Kad je bio na križu, jasno je rekao: Oče, oprosti im jer ne razumiju. Da su razumjeli da je on Sin Božji, nikad ga ne bi raspeli. Tako je važno razumjeti. Ne možemo Isusa slijediti ako ga ne razumijemo.

Filozof Diogen jeo je kruh i grah. Vidio ga je filozof Aristip koji je udobno živio, jer se ulagivao kralju. Reče mu Aristip:

Nauči se da budeš podložan kralju i nećeš živjeti od graha.

Odgovori mu Diogen: „Nauči se živjeti od graha i nećeš se morati ulizivati kralju.“

Dok smo god navezani uvijek ćemo se morati nekome ili nečemu ulizivati i bojati se to izgubiti. Kad postanemo iznutra slobodni ljudi, oslobođeni za Boga onda ćemo početi uživati život ne samo na nebu nego još ovdje na zemlji pa makar za jelo imali samo kruh i grah.

Isusovo pitanje ne prestaje odzvanjati ni danas: „Zašto ste zamišljeni i zabrinuti? Zar ne razumijete?“ To nije pitanje osude, nego poziv na buđenje. Poziv da se sjetimo tko je s nama u lađi života. Bog ne obećava da nećemo imati poteškoća, ali obećava svoju prisutnost. A gdje je On, tu je dovoljno i kruha i nade i snage. Jer pravi problem nije manjak kruha, nego manjak povjerenja.