Ovaj dominikanski trećoredac rođen u bogatoj obitelji od ranog je djetinjstva gajio posebnu ljubav prema potrebitima. Potpuno uronjen u svakodnevnicu života, bio je sposoban privući one koji su ga susretali. Pogođen bolešću, umro je u 24. godini. Zaštitnik je Svjetskog dana mladih, a njegovo se tijelo čuva u katedrali u Torinu.
Poznat kao “čovjek blaženstava”, blaženi Pier Giorgio Frassati cijelog je života služio siromašnima. Kada bi njegova obitelj otišla na godišnji odmor, Frassati bi ostao kod kuće govoreći: “Ako svi napuste Torino, tko će se brinuti za siromašne?”
Na pogrebu ovoga blaženika, njegova je obitelj bila iznenađena mnoštvom ljudi koji su došli na posljednji ispraćaj, a koje nisu poznavali. Ulice su bile prepune siromašnih i potrebitih kojima je Frassati nesebično služio tijekom kratkog života. Njegov je život obilježen izvanrednom ljubavlju koju je svakodnevno hranio meditirajući nad jednim ulomkom Biblije.
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav!
Frassati je sa sobom uvijek nosio “Hvalospjev ljubavi” iz 1. poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima. “Hvalospjev ljubavi” pomagao mu je da se usredotoči na ono što je uistinu važno u životu. Znao je, bez obzira na sve što čini na ovome svijetu, ako nema ljubavi onda je samo “mjed što ječi ili cimbal što zveči”, prenosi portal Aleteia.
Frassati je cijeli ulomak prepisao rukom i čuvao u svome džepu. Ulomak je to koji se može uvijek iznova izgovarati, a ako on postane dio naše svakodnevnice, ne postoji granica u količini ljubavi koju možemo dati ovome svijetu.