Nisam došao zvati pravednike, nego grješnike. (Mk 2, 17)

Liturgija dana (17. siječnja):

Prvo čitanje:
1Sam 9,1-4.17-19; 10,1a

Evo čovjeka za koga reče Gospodin: Saul će vladati nad mojim narodom.

Živio u ono vrijeme jedan čovjek u Benjaminovu plemenu po imenu Kiš, sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afijahova; bio je iz plemena Benjaminova, čovjek imućan. Imao je sina po imenu Saula, koji je bio mlad i lijep. Među sinovima Izraelovim nije bilo ljepšega čovjeka od njega: za glavu bijaše viši od svega naroda. Uto se Kišu, Saulovu ocu, izgubilo nekoliko magarica, pa Kiš reče svome sinu Saulu: »Uzmi sa sobom jednoga momka pa ustani i idi tražiti magarice!« I prođoše oni Efrajimovu goru, i prođoše zemlju Šališu, ali ne nađoše ništa; prođoše zemlju Šaalim, ali magarica ne bijaše ondje; prođoše i zemlju Benjaminovu, ali ne nađoše ništa.
A kad je Samuel ugledao Saula, Gospodin mu progovori: »Evo ti čovjeka za koga ti rekoh: Taj će vladati nad mojim narodom.« Saul pristupi Samuelu na vratima i reče: »Daj mi kaži gdje je vidiočeva kuća.«
A Samuel odgovori Saulu: »Ja sam vidjelac. Pođi preda mnom na uzvišicu, danas ćete sa mnom jesti. Sutra ću te ujutro otpustiti i sve ću ti kazati što ti je na srcu.«
Tada Samuel uze uljanicu s uljem te je izli na glavu Saulu; zatim ga poljubi i reče:
»Ovim te Gospodin pomazao za kneza nad svojim narodom Izraelom. Ti ćeš vladati nad narodom Gospodnjim, i izbavit ćeš ga iz ruke njegovih neprijatelja uokolo.«

Psalam:
 21,2-7
Gospodine, zbog tvoje se moći kralj veseli.
Gospodine, zbog tvoje se moći kralj veseli,
zbog pomoći tvoje radosno kliče.
Ti mu ispuni želju srca,
ne odbi molitve usana njegovih.

Ti ga predusrete blagoslovima sretnim,
na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata.
Za život te molio, i ti mu dade
premnoge dane — za vijeke vjekova.

Pomoću tvojom slava je njegova velika,
uresio si ga veličanstvom i sjajem.
Ti ga učini blagoslovom za vijekove,
veseliš ga radošću lica svojega.

Evanđelje:
Mk 2,13-17

U ono vrijeme: Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.
Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima, rekoše njegovim učenicima: »Zašto jede s carinicima i grešnicima?« Čuvši to, Isus im reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači mr. sc. vlč. Stjepan Matezović, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, predavač na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu:

„Pođi za mnom!“ Isus trajno i neumorno zove zaustavljajući pogled nad svojim stvorenjima. On daje da milost dolazi i pravednicima i nepravednicima, svetima i grešnima, zdravima i bolesnima. Prolazeći „vrtom“ svojih stvorenja Njegov pogled traži gdje smo se sakrili. U kakvim carinarnicama mi to danas živimo gdje čekamo Isusov pogled, Riječ, poziv na život u izobilju.

Isus nam objavljuje Boga koji nije statični Bog na svom prijestolju nego Boga koji je u pokretu, u traženju. Prije samo koji dan smo izašli iz svetog božićnog vremena u kojem smo slavili Isusov silazak među nas ljude. Slava Mu na visinama, a mir na zemlji miljenicima Njegovim, pjevali smo. Isus je Bog koji je došao na svijet jer nam želi u našim skrivenostima ići u susret. Želi nas susresti pogledom, prepoznati one koje je svojom neizrecivom mudrošću oblikovao.

S nama je Bog, Isus, u sve dane do svršetka svijeta, kako nam je obećao.

On šeta i traži obitelj, traži kuću koja je najpotrebnija Njegovog milosrdnog pogleda. Isus je Bog koji prepoznaje ljudsku potrebu.

I dok čovjek, ti i ja, gledamo drugog čovjeka, a nerijetko i Boga, kako bismo uočili ono što je za osudu, ono što je krivi korak, ono što nije svojstveno Bogu ili bratu čovjeku, Isus, gleda na tebe i na mene samo s jednim ciljem: potražiti izgubljenog, ozdraviti što je bolesno, oprostiti grešniku. Dok se mi tjeskobno mučimo u traženju odgovora „zašto“ ovo ili ono, Isus, onako u prolazu, jednostavno i s lakoćom dobaci: pusti „zašto“ i „pođi za mnom!“. Ne pita nas Isus kakvi smo, nego jesmo li se spremni dati poučavati Njegovim božanskim zakonom ljubavi. Poći putem ljubavi i Krista.

Ustati nam je iz sjene, sa spremnošću i vjernošću napustiti zidove svojih (ne)sigurnosti i prihvatiti taj Isusov poziv da napokon ili iznova krenemo koračati iza Njega. Gdjegod se danas skrivali, u svojim pravednostima ili nepravednostima, u zdravljima ili bolestima, u grijesima ili bezgrješnostima, Isus nas traži i poziva da idemo za njim.

U kakvom god „statusu“ danas bio, jesam li spreman ustati i poći za Njim?

Dok gledamo u ovakvog Boga, dolazi mi u srce samo jedna molitva koju i na ovom radiju svakodnevno zajednički molimo:

O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja i dovedi u Raj sve duše, osobito one koji su najpotrebniji Tvoga milosrđa.