Budi dio naše mreže

Sveti Toma apostol prema predaji je širio Evanđelje u Siriji, Perziji te u Indiji gdje je podnio mučeničku smrt. Nedaleko Madrasa u Indiji križ iz sedmog stoljeća označuje mjesto njegovog mučeništva, dok je njegovo tijelo nizom povijesnih okolnosti dospjelo u talijansku pokrajinu Abruzzo.

/ ts

U poznatom evanđeoskom uskliku ‘Gospodin moj i Bog moj’ prepoznajemo lik sv. Tome apostola zvanog nevjerni Toma koji, nakon sumnje da je Isus uskrsnuo i ukazao se učenicima, susreće uskrslog Gospodina, stavlja ruke u Njegove rane i postaje zauvijek vjeran. Nakon tog događaja Toma je pokazao čvrstoću svoje vjere šireći Radosnu vijest, prema predaji, najprije u Siriji i Perziji, a potom u Indiji gdje je okupio zajednicu tzv. ‘Tominih kršćana’, a prema zapisima Grgura Nazijanskog u Indiji je podnio mučeničku smrt. ‘Tominih kršćana’ danas je više od 750.000. Podijeljeni su u četiri biskupije, a u bogoslužju upotrebljavaju siro-malabarski obred. Nedaleko Madrasa, grada u istoimenoj indijskoj pokrajini, nalazi se križ iz sedmog stoljeća s natpisom na staroperzijskom jeziku te prema općem mišljenju označuje mjesto mučeništva sv. Tome apostola. Osim križa, u Indiji se danas čuva i relikvija sv. Tome.

Malo je, međutim, poznata činjenica da se tijelo sv. Tome apostola čuva u talijanskom gradu Ortoni u pokrajini Abruzzo. Tijelo je u Ortonu stiglo davne 1258. godine kada ga je kapetan Leone Acciaiuoli ponio s grčkog otoka Kiosa zajedno s nadgrobnim spomenikom gdje je radi veće sigurnosti preneseno iz Indije u 12. stoljeću.

Galija koja je prenosila apostolove kosti plovila je sigurnije i brže od ostalih i uplovila u luku Ortona 6. rujna 1258.

Na službenim stranicama bazilike sv. Tome apostola u Ortoni opisan je povijesni put i okolnosti prijenosa tijela sv. Tome s otoka Kiosa. Otok Kios nalazi se u arhipelagu Sporades vrlo blizu turske obale, a u antičko doba bio je grad procvata regije Jonije. Poznat je po tome što je iznjedrio slavne ljude poput pjesnika Homera i Iona te povjesničara Teopompa i filozofa Metrodora. 70. godine prije Krista osvojili su ga Rimljani, a kasnije je postao dio Bizantskog carstva. U 8. stoljeću opustošili su ga Arapi, u 11. Turci , a od 1204. godine postaje dio Latinskog Carstva na istoku. Ubrzo nakon toga postaje predmet sukoba između Venecije i Genove.

Uz potporu Venecije tri galije iz grada Ortone stigle su na otok Kios 1258. godine. Bizantsko je carstvo bilo u krizi, Nicejsko kraljevstvo potpomognuto Grčkom pokušavalo je preuzeti primat nad otokom. Manfredi, princ Taranta i budući kralj Apulije i Sicilije, težio je ne samo osvojiti sjevernu Italiju, već postati i istočni car. U tu svrhu pripremio je flotu od stotinu vojnih galija i povjerio zapovijed svom velikom admiralu Filippu Chinardu. Flota je stigla do Rumunjske, a zatim se razdvojila. Jedna se strana borila oko Peloponeza i Egejskih otoka, a druga u moru ispred sirijske obale. Tri ortonske galije premještene su u drugu flotu i stigle na otok Kios.

Godine 1259. pergament koji potpisuje sudac Giovanni Pavone u nazočnosti petorice svjedoka potvrdio je istinitost tog događaja, o kojem je svoj izvještaj zabilježio i Giambattista De Lectis, liječnik i pisac iz 16. stoljeća iz Ortone.

Sljedeću priču donosi Giambattista De Lectis, liječnik i pisac iz Ortone. Nakon smjene, kapetan Leone otišao je pomoliti se u glavnu crkvu otoka Kiosa i tamo bi privučen svjetlima i ornamentikom oratorija. Jedan stariji svećenik mu reče da se tu štuje tijelo sv. Tome apostola. Leone, prožet neobičnom milinom, utone u duboku molitvu za vrijeme koje ga je neka svjetlosna ruka dvaput pozvala da se približi. Kapetan Leone ispruži ruku i izvadi kost iz najveće rupe u nadgrobnom spomeniku, na kojoj su bila urezana grčka slova i prikazan lik biskupa. Bila je to potvrda onoga što mu je stari svećenik rekao. Vratio se zatim u galiju i zajedno sa svojim pratiocem Ruggierom di Grogno isplanirao krađu koja se odvila sljedeće noći. Podigli su teški nadgrobni spomenik, relikvije omotali u bijele tkanine, stavili ih u drvenu kutiju i prenijeli u galiju. Leone se tada s ostalima vratio u crkvu, uzeo nadgrobni spomenik te i njega ponio na galiju. Čim je admiral Chinardo saznao za dragocjeni teret, premjestio je sve mornare muslimanske vjere na druge brodove i usmjerio plovidbu u Ortonu.

Galija koja je prenosila apostolove kosti plovila je sigurnije i brže od ostalih i uplovila u luku Ortona 6. rujna 1258. Od tada se apostolovo tijelo i nadgrobni spomenik čuvaju u kripti bazilike sv. Tome. Godine 1259. pergament koji potpisuje sudac Giovanni Pavone u nazočnosti petorice svjedoka potvrdio je istinitost tog događaja, o kojem je svoj izvještaj zabilježio i Giambattista De Lectis, liječnik i pisac iz 16. stoljeća iz Ortone.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja