Danas je blagdan sv. Bonaventure, biskupa i crkvenog naučitelja. Rođen je u Bagnoregiu od oca liječnika Giovannia da Fidenza i majke Marije, rođene di Ritelo. Na krštenju je dobio ime Ivan. U djetinjstvu je prebolio tešku bolest tijekom koje se njegova majka zavjetovala sv. Franji, jer je mladi Ivan bio odgojen i školovao se u franjevačkom samostanu u rodnome gradu. Odatle je 1236. godine otišao na studij u Pariz gdje je postigao doktorat iz filozofije.

Nakon završenog studija i dubokog promišljanja, s 25 godina ulazi u franjevački samostan gdje je dobio ime Bonaventura i pod tim imenom ušao u povijest svoga reda i Crkve. Poslije novicijata pet je godina pod vodstvom Aleksandra Haleškoga i drugih franjevačkih učitelja studirao bogoslovlje u kojem je, postigavši sve akademske stupnjeve, i sam počeo doskora poučavati. S 40 godina bio je izabran za generala reda na punih 17 godina, od 1257. do 1274. godine. Znao je biti vjeran duhu serafskoga učitelja i zahtjevima novoga vremena.

Zbog procvata franjevačkoga reda za njegova upravljanja, franjevci ga drže drugim utemeljiteljem. Papa Grgur X. imenovao ga je kardinalom zbog velikih zasluga za Crkvu. Sudjelovao je na Lyonskom saboru. Tamo se razbolio i 15. srpnja 1274. godine umro. Sprovodnim je svečanostima prisustvovao papa i saborski oci, a pokopan je u crkvi sv. Franje u Lyonu.

Iza sv. Bonaventure ostalo je 45 pisanih teoloških djela, a Crkva ga zbog uzvišenosti nauka drži svojim naučiteljem. Njegova su djela teološka i mistična. Imala su veliki utjecaj na duhovnost, ali i na cjelokupno bogoslovlje. Kada je Bonaventura započeo pisati životopis sv. Franje, a za to je čuo sv. Toma Akvinski, uskliknuo je oduševljeno: ‘Pustimo da jedan svetac piše o drugom!’ 

Jednom prigodom ga je upitao brat laik: “Što ćemo mi neuki učiniti da se spasimo?” Bonaventura je rekao: “Dosta nam je Božja milost!” Ponovno ga je upitao brat: “Može li neškolovan čovjek ljubiti Boga kao učen čovjek?” Bonaventura mu je odgovorio: “Jedna obična starica može više ljubiti Boga, nego doktor teologije!”

Sastavljač akata Lyonskoga sabora zapisao je za sv. Bonaventuru da mu je Bog dao čudesnu ljubaznost, da je svatko tko ga je vidio, odmah i sam u srcu bio zahvaćen tom ljubavlju. Sv. Bonaventura bio je zaljubljenik Srca Isusova. Iz njegove ljubavi crpio je snagu za svoju ljubaznost kojom je sve osvajao i tu je pobožnost vrlo njegovao, što će tek kasnije u povijesti Crkve postati popularno.

Poticajna misao sv. Bonaventure

Kada molimo, glas našeg srca mora biti glasniji od riječi koje nam izlaze iz usta.