S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Isus umnaža kruh i očituje se kao prorok. (Mk 6, 41)
Liturgija dana (8. siječnja):
Prvo čitanje:
1Iv 4,7-10
Bog je ljubav.
Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego — on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše.
Psalam:
72,1-2.3-4ab.7-8
Klanjat će ti se, Gospodine, svi narodi zemlje!
Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici.
Nek bregovi narodu urode mirom,
a brežuljci pravdom.
Dosudit će pravo ubogim pučanima,
djeci siromaha donijet će spasenje.
U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik — sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora,
i od Rijeke do granica svijeta.
Evanđelje:
Mk 6,34-44
U ono vrijeme: Vidje Isus silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu.
A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.« No on im odgovori: »Podajte im vi jesti.« Kažu mu: »Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?«
A on će im: »Koliko kruhova imate? Idite i vidite!« Pošto izvidješe, kažu: »Pet, i dvije ribe.« I zapovijedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.
On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.
I jeli su svi i nasitili se. I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a od riba. A jelo je pet tisuća muškaraca.
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Riječ Božju tumači fra Robert Radić:
Isus je poslao svoje apostole na misiju propovijedanja kraljevstva nebeskoga i djelovanja nad nečistim dusima i bolestima pod njegovom vlašću. To je njihova prva misija, novicijat učeništva u poslanju svijetu. Nakon povratka oni su došli Isusu kako bi mu rekli što su sve vidjeli da se čini pod njegovim autoritetom.
Sigurno su u duši nosili oduševljenje i ispunjenost svoga zvanja te ujedno i začuđenost djelovanjem koje nadvisuje njihove snage, a ima izvor u Isusu. Svjestan da su umorni, Isus ih šalje na odmor. Ljudi su ih vidjeli kako idu na odmor te su krenuli za njima. Prepoznaju ih dok odlaze, a kolika li je samo bila snaga prisutnosti dok su bili s njima!
Mnoštvo koje je nagrnulo predstavlja za učenike velik zahtjev. U tom trenutku izlazi Isus i njegov pogled pada na taj silan svijet. U njemu se javlja žaljenje, suosjećanje s narodom. Prepoznaje njihovu duhovnu izgubljenost te kao otac govori djeci, objašnjava i odgovara na sva njihova traženja i pitanja.
Na prvom mjestu on ih uči, stalo mu je da su poučeni u istine Božjega Kraljevstva. No, kako dan odmiče a ljudi u pustom kraju postaju gladni za učenike je najbolja opcija da Isus završi s naučavanjem kako bi ljudi mogli otići do okolnih sela i pobrinuti se za sebe.
Ali, pred njih Isus stavlja veliki zahtjev – da ih sami nahrane s ono malo što su imali – pet kruhova i dvije ribe. Isus to prima, uzima u svoje ruke, svoj pogled usmjeruje prema nebu i moli blagoslovnu molitvu nad kruhom i ribama. Svoj pogled usmjeruje prema Ocu da blagoslovi prinos naroda.
Kao pravi domaćin želi nasititi svoje uzvanike. Učenici su se sigurno osjećali naivno gledajući malo kruha i ribe u ruci prema tolikom narodu koji je trebalo nahraniti. No, jeli su svi i nasitili se. Ne samo da su uspjeli se najesti, nego je i ostalo.
U Isusovim rukama malo postaje mnogo. On traži da mu se preda ono što se ima, koliko god bilo, i to blagoslivlja. U njegovim rukama je izobilje, iako se može činiti da je to nedostatno, Isus prima baš ono što mu se dade cijelim bićem. Njegovo čudo je djelo milosrđa u kojem pokazuje svoju ljubav prema čovjeku. Kruh je plod Božjeg milosrđa.
Nakon slušanja Boga i njegove riječi slijedi blagovanje. Pravi put zadovoljenja vlastitih potreba je poslušnost Božjoj riječi. Isus je Gospodin, Kyrios, on je isti onaj Bog koji je u Mojsijevo vrijeme uzrokovao da mana pada s neba. Nije bio prihvaćen u rodnom zavičaju, jer su „znali“ tko je on, ali u pustom kraju upoznaju ga oni koji ga traže i gladuju za istinom.
Ima li u mojoj računici Isusova udioništva? Što sam ja predao u Isusove ruke?