Gospićko-senjski biskup Marko Medo predvodio je svečano misno slavlje u Drežnik Gradu, tijekom kojega je posvetio obnovljenu župnu crkvu sv. Antuna Padovanskog i novi kameni oltar, u koji je pohranio moći blaženog Alojzija Stepinca.

U homiliji je istaknuo da je sretan što može posvetiti novi ambon i oltar te u njega položiti moći našeg blaženika. Rekao je da je oltar istodobno i žrtvenik i stol, mjesto na kojem vjernici prinose svoje žrtve kako bi ih sjedinili s Kristovom žrtvom, dok se s ambona sluša navještaj radosne vijesti Evanđelja.

Blaženi Alojzije, naglasio je biskup, iz ljubavi prema Crkvi i Evanđelju vlastiti je život sjedinio s Kristovom žrtvom.

Biskup je podsjetio da se posveta oltara događa nekoliko dana prije proslave svetkovine Božića – utjelovljenja Sina Božjega Isusa Krista. Kao kršćani, rekao je, pozvani smo dati razlog nade svakome tko to od nas zatraži, kako nas potiče apostol Petar.

Pravi kršćanin ne moli samo u crkvi, dok slavi svete tajne, nego i kada se vraća u obitelj ili ide na posao.

Po uzoru na Abrahama, koji je pošao kako mu je Gospodin naredio i gdje god bi se zaustavio podizao oltar, te na Jakova, koji je kamen na kojem je spavao postavio kao znak Božje kuće, kršćanin je pozvan pretvoriti u oltar svako mjesto na kojem obavlja svoje djelatnosti.

Primijetio je da su se mnoga slavlja u suvremenom društvu postupno premjestila u profani prostor.

Paradoksalno, rekao je, čak su i diskoteke postale svojevrsna svetišta, dok su nedjeljom stadioni posjećeniji od crkava i pretvoreni u mjesta rituala koja snažno okupljaju ljude. Takva slavlja imaju moć ujediniti duhove, jer obredi povezuju ljude i u radosti i u žalosti. U mnogim mjestima biskupije najveća okupljanja su sprovodi i župne svetkovine, koja snažno izražavaju identitet zajednice i vraćaju u rodni kraj iseljenike i one koji su zbog posla daleko od doma.

Oltar – prostor zajedništva

Ipak, naglasio je biskup, za kršćane pravi prostor koji stvara zajedništvo mora biti oltar, oko kojega se okupljaju kako bi obnovili Kristovu žrtvu i nahranili se kruhom života. Na to nas podsjeća i euharistijska molitva, u kojoj se moli da svi koji se hrane tijelom i krvlju Sina Božjega postanu jedno tijelo i jedan duh u Kristu.

Spomenuo je i riječi svetog Ivana Pavla II., koji ističe da ne samo da mi primamo Krista, nego i Krist prima svakoga od nas te s nama povezuje svoje prijateljstvo. Oltar je, stoga, ujedinjujuće središte zajednice vjernika, najsvetije mjesto hrama i razlog njegova postojanja, jer se euharistija može slaviti i izvan crkve, ali nikada bez oltara.

Podsjetio je da u Drežnik Gradu i drugim mjestima postoje mnogi „oltari“ na kojima se prinose žrtve samoće, očaja i patnje, te je pozvao vjernike da, osim u crkvama, služe i na tim mjestima. Pozvani su izaći iz svojih sigurnih prostora i naviještati Evanđelje onima koji ne prelaze prag crkve, živeći Crkvu u izlasku, kako je često poticao papa Franjo. Zaključno je poručio da posveta ovoga oltara bude poticaj župnoj zajednici da Gospodina slavi svojim životom i donosi radost Evanđelja svima koji traže Boga.

Na kraju misnog slavlja župnik Dino Rupčić zahvalio je biskupu na pohodu i posveti crkve i novog oltara, kao i svim dobročiniteljima koji su svojim prilozima sudjelovali u obnovi.

Kameni oltar izradio je mladi klesar Luka Valec, dok je drvene dijelove u obnovljenoj crkvi izradio stolar Milan Džafić.

Posveta crkve i oltara bila je snažan poticaj župnoj zajednici da i dalje živi i svjedoči radost Evanđelja u svakodnevnom životu.