Za mnom dolazi koji je preda mnom! (Iv 1, 30)

Liturgija dana (2. siječnja):

Prvo čitanje:

1Iv 2,22-28

Što čuste od početka, u vama nek ostane.

Ljubljeni! Tko je lažac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist je onaj tko niječe Oca i Sina. Svaki koji niječe Sina, nema ni Oca, a tko priznaje Sina, ima i Oca. A vi — što čuste od početka, u vama nek ostane. Ako u vama ostane što čuste od početka, i vi ćete ostati u Sinu i Ocu. A ovo je obećanje koje nam on obeća: život vječni. Ovo vam napisah o onima koji vas zavode. A vi — Pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje i ne treba da vas itko poučava. Nego njegovo vas Pomazanje uči o svemu, a istinito je i nije laž, pa kao što vas je ono naučilo, ostanite u Njemu. I sada, dječice, ostanite u njemu da budemo puni pouzdanja kad se pojavi te se ne postidimo pred njim o njegovu dolasku.

Psalam:

 98,1-4

Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

Evanđelje:

Iv 1,19-28

Evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: »Tko si ti?«, on prizna; ne zanijeka, nego prizna: »Ja nisam Krist«. Upitaše ga nato: »Što dakle? Jesi li Ilija?« Odgovori: »Nisam.« »Jesi li Prorok?« Odgovori: »Ne«. Tada mu rekoše: »Pa tko si, da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?« On odgovori: »Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! — kako reče prorok Izaija.«
A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: »Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?« Ivan im odgovori: »Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate — onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači don Ivan Aničić, župnik župe Uznesenja BDM, Prisoje (BiH):

„Tko si ti?“ – pitaju Ivana Krstitelja. To je pitanje koje odzvanja kroz stoljeća. Ivan je mogao reći mnogo o sebi: da je prorok, učitelj, duhovni vođa, onaj koji okuplja mnoštvo. Ali ne. On najprije kaže što nije: „Nisam ja Krist.“ To je prva velika lekcija vjere – znati tko nisi. Znati da ja ne spašavam svijet. Da ja nisam središte. Ivan sebe predstavlja poput glasnika: „Ja sam glas onoga koji viče u pustinji.“

Zanimljivo je primijetiti da Ivan ne govori iz sigurnosti hrama, nego iz pustinje – iz mjesta bez propovjedaonice ili pozornice. Upravo tamo, gdje se ne čuje ništa, njegov glas odzvanja najdalje. To je snaga onoga koji zna da mu je smisao biti Božji glasnik, a ne vlastiti projekt.

Nas danas Evanđelje stavlja pred to isto pitanje: Tko si ti?
Nismo pozvani samo izgovoriti svoje ime, nego pronaći smisao svoga postojanja. Naš identitet nije u onome što posjedujemo, ni u tome kako nas ljudi vide, nego u tome kome pripadamo. Mi smo, poput Ivana, oni koji ukazuju na Onoga koji je već tu – „među vama stoji koga vi ne poznate“.

Koliko puta i mi živimo uz Isusa, a da ga ne prepoznamo? On je prisutan u tišini naših dana, u siromaštvu koje bismo htjeli sakriti, u licima onih koje ne primjećujemo. Prepoznati Krista ne znači znati njegovu biografiju, nego otvoriti srce Duhu Svetom, da nas On nauči gledati.

Sveti Augustin je govorio: „Božja riječ prolazi kraj tebe, ali ako ne otvoriš srce, prolazi uzalud.“ Zato je Ivan Krstitelj glas – ne da bi privukao pažnju, nego da bi probudio srca. Jer istinski se čovjek spoznaje tek kad dopusti da ga Božji glas probudi iznutra.