Pronađoše Mariju, Josipa i novorođenče. Nadjenuše mu ime Isus. (Lk 2, 16, 21)

Liturgija dana (1. siječnja):

Prvo čitanje:

Br 6,22-27

Neka zazivaju ime moje nad sinove Izraelove i ja ću ih blagoslivljati.

Reče Gospodin Mojsiju: »Reci Aronu i njegovim sinovima: Ovako blagoslivljajte Izraelce:
Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!
Tako neka zazivaju ime moje nad sinove Izraelove i ja ću ih blagoslivljati.«

Psalam:

67,2-3.5-6.8

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas.

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!

Nek se vesele i kliču narodi
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!
Bog nas blagoslovio!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Drugo čitanje:

Gal 4,4-7

Bog posla Sina svoga, rođena od žene.

Braćo: Kad dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bī rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. A budući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: Abba! Oče! Tako više nisi rob, nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu.

Evanđelje:

Lk 2,16-21

U ono vrijeme: Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.
Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači don Ivan Aničić, župnik župe Uznesenja BDM, Prisoje (BiH):

Zanimljivo je da novu godinu započinjemo gledajući prema liku žene — Marije Bogorodice. Dok svijet govori o početku, o novim planovima i odlukama, Crkva nas poziva da se zaustavimo pred licem one koja „u sebi pohranjivaše sve događaje i prebiraše ih u svom srcu“. Marija ne govori mnogo. Njezina šutnja srca koje razmišlja o Božjim djelima, srca koje pamti, koje traži smisao i Božju volju. U srcu Bogorodice događa se najdublja vjera — ona koja ne razumije sve, ali sve prihvaća.

Upravo tako ulazimo i mi u novu godinu: ne znamo što nas čeka, ali znamo u čije ruke stavljamo svoj život. Ako poput Marije naučimo prebivati u molitvi, promišljati i tražiti Boga u svemu, tada svaki događaj postaje mjesto susreta s Njim. Marijino srce postaje škola vjerničke zrelosti.

Danas slavimo i Svjetski dan mira. Mir ne dolazi iz moći, nego iz srca koje je u Bogu. U svijetu gdje su riječi brze, a odluke često brzoplete i nepromišljene, Bog nam pokazuje da mir raste u tišini srca — poput djeteta u jaslama. Mir se ne proizvodi, on se rađa. Rađa se ondje gdje čovjek prestaje braniti sebe i počinje u drugome prepoznavati Božje lice.

Na pragu nove godine, vrijedi ponoviti riječi iz Knjige Brojeva koje nam mogu biti kao novogodišnja čestitka: „Neka te Gospodin blagoslovi i neka te čuva! Neka te obasja licem svojim i mir ti donese!“

Zato, prije nego što poželimo sebi uspjeh, novac ili zdravlje, zamolimo Gospodina da nam podari Marijino srce – srce koje vjeruje, pamti i moli.
Jer, kad u srce pustimo Boga, tada svaka godina postaje nova, svaka noć postaje svjetlo, a svaka riječ — blagoslov.