Radujte se, pravednici, u Gospodinu, slavite sveto ime njegovo! (Ps 97, 12)

Liturgija dana (27. prosinca):

Prvo čitanje:

1Iv 1,1-4

Što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama.

Predragi!
Što bijaše od početka,
što smo čuli,
što smo vidjeli očima svojim,
što razmotrismo i ruke naše opipaše
o Riječi, Životu –
da, Život se očitova,
i vidjeli smo i svjedočimo,
i navješćujemo vam Život vječni,
koji bijaše kod Oca
i očitova se nama –
što smo vidjeli i čuli,
navješćujemo i vama
da i vi imate zajedništvo s nama.
A naše je zajedništvo s Ocem
i sa Sinom njegovim Isusom Kristom.
I to vam pišemo
da radost naša bude potpuna.

Psalam:

97,1-2.5-6.11-12

Radujte se, pravednici, u Gospodinu!

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek se vesele otoci mnogi!
Oblak i tama ovijaju njega,
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.

Brda se tope pred Gospodinom ko vosak,
pred vladarom sve zemlje.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.
Svjetlost sviće pravedniku
i radost čestitima u srcu.
Radujte se, pravednici, u Gospodinu,
slavite sveto ime njegovo!

Evanđelje:

Iv 20,1-8

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači preč. Ivan Lukić, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, voditelj Đakonske pastoralne godine te koordinator Trajne formacije svećenika Zagrebačke nadbiskupije:

Važnost vjere i ljubavi u našem životu možda uvijek ne prepoznajemo. Hoćeš-nećeš vjera i ljubav usmjeravaju nas na Boga i na naše bližnje svakoga dana. Gledajući prema Bogu i prema čovjeku možemo se svaki dan pitati hoće li danas biti kao što je bilo jučer. Hoće li i danas moj život biti ispunjen radošću, hoće li ljudi biti dobri prema meni ili će se ipak naći netko tko će poremetiti moj mir. Vjera nam pomaže da živimo u nadi i ljubavi da će biti dobro. Ponajprije u odnosu s Bogom koji je vjeran i onda kad mi nismo. Ja sam koji jesam – tako nam se Bog objavljuje. Uvijek vjeran, uvijek uz nas, sve je učinio za nas i to se nikada neće promijeniti. Zato ne tražimo utjehu drugdje osim u Bogu, ne tražimo vječnu sreću, ne tražimo vrhunac ljubavi u svijetu, nego u Bogu. Tražite najprije Kraljevstvo Božje, a sve ostalo će vam se nadodati. To je ono što je Isus uvijek ponavljao. Nije došao da ljudima samo čini čudesa, nije došao samo da neprestano ozdravlja, ukloni križ, uništi svakog neprijatelja. Isus je došao da nas spasi, da nam daruje život vječni, da nas još više privuče k sebi.

Tko sebično čuva život na ovome svijetu izgubit će ga za život vječni, a tko daruje život ljubeći i služeći drugima na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Da, čini se kao bolna istina, ali nije, nego je radosna. Kad prođe ovaj život u kojemu ima i radosti i muka, nastupit će vječnost s Bogom, bez muke, bez bolesti, bez grijeha, bez smrti. Život vječni s Bogom! Zato treba biti hrabar poput apostola, ući u jad, ući u bijedu, hrabro prigrliti križ, na kraju ući i u grob, da bi se sa Isusom uvjerio da smrt nije kraj i da s njime sve ima smisao. Petar i Ivan, vjera i ljubav pomažu da se uđe u grob, vidi i povjeruje – ljubav Božja pobijedila je grijeh i smrt te nam darovala život vječni.

Upravo tu istinu posvjedočila je Marija Magdalena učenicima Isusovim. Otišla je na grob da plače za svojim Učiteljem, da pokuša utješiti svoje srce, da izrekne još koju riječ molitve, da u teškom trenutku zavapi iz bolnoga srca. Došla je do groba, a osjetila puninu života i otrčala javiti drugima. S Isusom dobivamo puno više nego što to možemo zamisliti, puno više nego li se možemo nadati. Vjera i ljubav nam pomažu razumjeti te živjeti s Bogom i bližnjima. Svjedočanstva onih koji su doživjeli kliničku smrt ili su bili u komi, i u tom stanju doživjeli susret s Bogom, daju potvrdu vjeri i ljubavi. Nema puno objašnjenja, nema jasnih slika, nema na ovom svijetu riječi, zvuka, boja, osjećaja kojima bi se opisalo ili se moglo usporediti to iskustvo, tj. Božja blizina.

Po vjeri osjećaš ono što nikome ne možeš objasniti, po vjeri doživljavaš snagu Božjega života u svojoj prolaznosti, po vjeri nalaziš snagu krenuti dalje, primiti oprost i oprostiti. Po vjeri Bog živi u tvome srcu i ti u Bogu. Može li više i ljepše od toga? Moraš doći, vidjeti, osjetiti, povjerovati i drugima radosno svjedočiti Isusa živoga i uskrsnuloga, Boga koji je među nama te ostaje s nama zauvijek.