Ne govorite vi, nego Duh Oca vašega! (Mt 10, 20)

Liturgija dana (26. prosinca):

Prvo čitanje:

Dj 6,8-10; 7,54-60

Evo vidim nebesa otvorena.

U one dane: Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu. Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom, ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.
Zato uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovaše. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao.
I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« Onda se baci na koljena i povika iza glasa: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Kada to reče, usnu.

Psalam:

31,3c-4.6ab.7b.8a.17.21ab

U tvoje ruke, Gospodine, predajem duh svoj.

Budi mi hrid zaštite,
tvrđava spasenja.
Jer ti si hrid moja, tvrđava moja,
radi svoga imena vodi me i ravnaj.

U tvoje ruke predajem duh svoj:
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.
U Gospodina ja se uzdam,
radosno ću klicat tvojoj milosti.

Rasvijetli lice nad slugom svojim,
po svojoj me dobroti spasi.
Zakloni me štitom lica svoga
od zavjera ljudskih.

Evanđelje:

Mt 10,17-22

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima:
»Čuvajte se ljudi,
jer će vas predavati vijećima
i po svojim će vas sinagogama bičevati.
Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas
poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima.
Kad vas predadu, ne budite zabrinuti
kako ili što ćete govoriti.
Dat će vam se u onaj čas
što ćete govoriti.
Ta ne govorite to vi,
nego Duh Oca vašega govori u vama!
Brat će brata predavati na smrt
i otac dijete.
Djeca će ustajati na roditelje
i ubijati ih.
Svi će vas zamrziti
zbog imena moga.
Ali tko ustraje do svršetka,
bit će spašen.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači preč. Ivan Lukić, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, voditelj Đakonske pastoralne godine te koordinator Trajne formacije svećenika Zagrebačke nadbiskupije:

Čovječe, budi zagledan u Boga. Tko ustraje do svršetka bit će spašen. Traži Božju snagu, moli Božju pomoć, u Bogu nađi utjehu. Ne pomaže sjediti i čekati rješenje, ne pomaže plakati i čekati da nevolja prestane, neće križ nestati ako zatvoriš oči i to poželiš. Naš životni Put je Isus Krist. Zaista, nema drugoga puta, nema drugoga načina nego kroz ljepotu zajedništva s Bogom doći do Kraljevstva nebeskoga.

Zanimljivo je promatrati Isusa u naviještanju, u pristupu ljudima, u trenutcima molitve pred nebeski Ocem. Nikada se nije dogodilo da Isus nekoga odbaci – ljudi su sami govorili tvrd je ovo govor tko će ga slijediti, težak je ovo put ipak ćemo otići. Isusovi učenici, kao što je to učinio i mučenik Stjepan, pitaju sami sebi i na taj način odgovaraju Isusu: a kome da idemo, a što da radimo ako tebe Isuse izgubimo. Tako odgovaraju oni koji su puni Duha Svetoga upoznali Isusa koji je postao temelj njihova života na zemlji i Put prema životu vječnome.

Isusov put: ostavi sve, uzmi svoj križ i idi za mnom. Težak put i težak zahtjev. Ali zagledaj se malo u svoje srce, u međuljudske odnose, zagledaj se prema ljudima koji te okružuju, s kojim dijeliš životni put. Svaki dobar odnos, sva ljubav, sva radost, sve zadovoljstvo došlo je nakon truda, muke i žrtve. Ako je tako na zemlji, koliko se još više valja žrtvovati da bi sačuvali život vječni. Želio bih danas postaviti pitanje što je to ljubav? Sjetimo se koliko puta se u Bibliji spominju oni koji su pograbili kamenje u ruke, da bi izvršili ono što stoji u zakonu. Isus napominje i uči da nije jedino rješenje baciti kamen. Nije rješenje niti spustiti kamen i otići. Ono što je najteže, a zapravo najkorisnije – spustiti kamen i pružiti ruku. To je dobro znao Stjepan koji se predao u Božje ruke: Gospodine Isuse, primi duh moj i ne uzmi im ovo za grijeh. Nije lako biti vjeran, ali je to čežnja i želja svakoga srca. Nije lako biti dobar, ljubazan, ponizan, izgrađivati zajedništvo, donositi ljubav, ali to svi želimo.

Svetost mora biti poziv i zanimanje našega života. Svetost koja se ostvaruje upravo na taj način, korak po korak, u svakome danu, susretu sa drugima, u poniznom nošenju križa, u molitvi za druge, u opraštanju, u izgradnji mira i zajedništva. Slijediti Isusa znači željeti njega i živjeti s njime. Isus traži tebe, ne traži samo dio tvog života. Isus traži tebe, ne traži samo trenutke tvoje pobožnosti. Isus traži tebe, ne želi da sve u tvom životu prividno izgleda dobro, a Njega nema. Ne zaboravi to kada postane teško, kad te čudno gledaju zbog ljubavi prema Bogu, kad se boriš da bi ostvarivao Božju volju, ne zaboravi to kad propadne neki tvoj plan – nisi ostao sam.

Neka nas Duh Sveti uvijek nadahnjuje, daruje nam snagu u progonstvima, usmjerava naše korake pravim putem kako bi uvijek mogli doći i stati pred Isusa sa željom da primi naš duh, da mu predamo svoju slabost, da nam oprosti grijehe i iskaže milosrđe, da blagujemo njegovo Tijelo i Krv, da slušamo njegovu Riječ. Isuse ja želim i primam tebe, primi i ti duh moj.