Evo, začet ćeš i roditi sina. (Lk 1, 31)

Liturgija dana (20. prosinca):

Prvo čitanje:

Iz 7,10-14

Evo, začet ćeš i roditi sina.

U one dane: Gospodin progovori Ahazu i reče mu: »Zaišti od Gospodina, Boga svoga, znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina.« Ali Ahaz odgovori: »Ne, neću iskati i neću iskušavati Gospodina.«
Tada reče Izaija: »Čujte, dome Davidov: Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate! Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel, S nama Bog!«

Psalam:

24,1-4b.5-6

Nek uniđe Gospodin: on je Kralj slave.

Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto,
duša mu se ne predaje ispraznosti.

On blagoslov prima od Gospodina
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.

Evanđelje:

Lk 1,26-38

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Mijo Posavec, župnik u Rovišću i ravnatelj Papinskih misijskih djela u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji:

Mariji anđeo izgovora poznatu rečenicu: „Ta Bogu ništa nije nemoguće!“

Kad anđeo kaže da je Bogu sve moguće za Mariju zapravo tek počinje shvaćanje svega što će se događati u njenom životu. Ona treba sama razumno pristati i vjerom se pouzdati da će je Bog pratiti kroz život. Božja svemoć ne garantira da ne treba misliti i ništa raditi, kao da će sve pasti s neba.

Božja svemoć ne oduzima čovjekovu slobodu ni odgovornost, nego ih zahtijeva. Nakon prebiranja i razmišljanja u sebi, Marija odgovora potvrdno na ono što joj Božji glasnik govori, premda ne može znati sve dosege i posljedice njegovih riječi.

Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.

Odluka je to njezine slobode, jer Bog ulazi u svijet preko ljudske slobode a ne preko slijepe poslušnosti i lažne poniznosti. Bog djeluje u čovjeku i njegovu životu samo čovjekovim dopuštenjem. Nakon Marijina „da“, anđeo odlazi od nje.

Velika je istina izrečena ovom rečenicom, jer Mariju često prikazujemo okruženu anđelima ili u plavim nebesima kao sretnu djevojku koja još nije rodila ili u nekom oblaku osiguranu Božjom blizinom. Ali, Marija mora sama u svoju svakodnevnicu: na popis s Josipom, pa porod u štalici, skrivanje i bijeg u Egipat, traženje sina na hodočašću, pa sve neizvjesnosti i nerazumijevanja jer se Isus odao naukama i propovijedanju. I onda najgore za majku, onako brza i mučna smrt, a ona je našla milost u Boga, ona je milosti puna.

Pred Božićem smo, pred tajnom Božjeg ulaska u naše živote, naše domove, u naše odnose i društvo.

Ne može ni Marija ni itko umjesto nas susresti Boga u Isusu iz Nazareta.

Vjera je samostalni, slobodni odgovor u povjerenju i ljubavi. Bog je uvijek vjeran. Kada mislimo da nas je Bog napustio: kada su nam se događale životne tragedije i patnje iako smo svaki dan molili i išli na misu, kada nam se činilo da u životu najbolje ide onima koji su od Boga daleko ili da je kršćanski način života prepreka našoj sreći i ostvarenju, kada smo mislili da Boga nije briga za nas jer inače ne bi dopustio da se loše osjećamo, kada naše molitve nisu bile uslišane.

Možda svoj život proglašavamo neuspješnim upravo zato što imamo pogrešno mjerilo uspješnog života. Bog nas na primjeru Marije uči da u središte naših života stavimo ispravno štovanje Boga, molitvu, sakramente i kreposti. Vlastiti život trebamo prestati procjenjivati prema ljudskim kriterijima kao što su novac, poznanstva, utjecaj, popularnost, zdravlje. Umjesto toga trebamo nastojati da u njegovu središtu uvijek bude Bog.

Tada će naš život postati kraljevski dvor dostojan rođenja nebeskog Kralja.