Sveti je Otac na svoje prvo putovanje krenuo iz rimske zračne luke Fiumicino, 27. studenoga. Prolazeći iznad Hrvatske poslao je brzojav predsjedniku Zoranu Milanoviću: „Dok letim kroz hrvatski zračni prostor na svom apostolskom putovanju u Tursku, upućujem srdačne pozdrave Vašoj Ekscelenciji i Vašim sugrađanima. Zazivam obilje Božjeg blagoslova na narod, moleći da vam svemogući Bog daruje svoje darove mira i radosti.“ Leteći iznad BiH brzojav je poslao i predsjedatelju Predsjedništva BiH Željku Komšiću. Novinarima u pratnji najavio je da idu na putovanje s „porukom jedinstva i mira“, a oni su mu dali zanimljive darove.

Po dolasku u Ankaru posjetio je mauzolej Mustafe Kemala Atatürka, turskog oca domovine, te se susreo s predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom. Prvi govor uputio je predstavnicima vlasti, civilnog društva  i diplomatskom zboru. Istaknuo je da je Turska zemlja koja je „neraskidivo povezana s korijenima kršćanstva“, koja također okuplja svu Abrahamovu djecu – muslimane, kršćane i Židove – da bi prepoznali različitost ne kao podjelu, već kao put do bratstva.

Drugoga dana Papa je ohrabrio malobrojnu katoličku zajednicu u Turskoj na susretu u katedrali Svetoga Duha u Istanbulu. Poručio je da poslanje Crkve ne ovisi o brojnosti ili utjecaju, podsjetivši okupljene da je „Ocu vašemu po volji dati vam Kraljevstvo“. Rekao je da takav pogled omogućuje zajednicama – pa i onima malima – da u budućnost gledaju s pouzdanjem, a ne ravnodušno.

Posjetio je zatim dom za starije osobe koji vode Male sestre siromaha. U društvu gdje dominiraju učinkovitost i materijalni uspjeh, upozorio je, pravi smisao starosti lako može biti zaboravljen, ali, riječima pape Franje, „stariji su mudrost naroda, blago za svoje unuke, obitelji i društvo u cjelini“.

Razlog za prvo putovanje pape Lava je 1700. obljetnica održavanja Prvoga nicejskog sabora. Na susretu s 27 poglavara i predstavnika Crkvi u İzniku (nekadašnja Niceja) pozvao kršćane na jedinstvo pred nasiljem i sukobima. Podsjetio je na misao svetog Augustina u svom geslu In Illo uno unum (U Njemu koji je Jedan, mi smo jedno) prema kojoj, unatoč različitosti zajednica, kršćani ostaju jedno u Kristu. U Nicejskom vjerovanju, naglasio je, kršćani se obraćaju Bogu kao Ocu, što ih potiče da svakoga čovjeka prepoznaju kao brata ili sestru, bez obzira na kulturne, etničke ili vjerske razlike. S ostataka drevne bazilike sv. Neofita odaslao je poziv da se odlučno odbace svi pokušaji da se religija koristi za opravdavanje sukoba, nasilja ili bilo kojeg oblika fanatizma.

Program trećeg dana započeo je posjetom Sultanovoj (Plavoj) džamiji, jednoj od najpoznatijih islamskih bogomolja na svijetu. Vatikan je priopćio da je Papa „proživio posjet u tišini, u duhu sabranosti i slušanja, s dubokim poštovanjem prema mjestu i vjeri onih koji se ondje okupljaju na molitvu“. Kročio je tako izuven u bijelim čarapama tragovima svojih prethodnika Benedikta XVI. i Franje, ali se ondje nije poput njih zaustavio u molitvi.

Još se jednom potom susreo s predstavnicima kršćanskih zajednica, u siropravoslavnoj crkvi sv. Efrema. Pozvao ih je, na izmaku Svete godine 2025., na zajednički hod prema jedinstvu do idućeg jubileja – 2000 godina od Isusove Muke i Uskrsnuća, 2033.

S carigradskim patrijarhom Bartolomejem I. potpisao je Zajedničku izjavu kojom pozivaju sve članove svojih Crkvi da gorljivo traže ispunjenje Isusove molitve Ocu: „Da svi budu jedno…“, a cijeli svijet na mir.

Na misi u istanbulskoj Volkswagen Areni, koristeći sliku mosta kao znak putovanja, komunikacije, razmjene i susreta, Lav XIV. je podsjetio na važnost zajedničkih napora za jedinstvo na tri razine – u svojoj zajednici, u ekumenskim odnosima i prema pripadnicima drugih religija. „Dragi prijatelji, ako zaista želimo pomagati ljudima koje susrećemo, bdijmo nad sobom, kako nas evanđelje poučava: njegujmo svoju vjeru molitvom i sakramentima, živimo je dosljedno u ljubavi, odložimo … djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.“

Četvrtog i posljednjeg dana boravka u Turskoj, u nedjelju 30. studenoga (sv. Andrija), Sveti Otac sudjelovao je u molitvi u katedrali Armenske apostolske Crkve u Istanbulu te nazočio božanskoj liturgiji u crkvi sv. Jurja Ekumenske (carigradske) patrijaršije.

Potom se uputio u Libanon nastavljajući svoje prvo putovanje.