Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom! (Lk 1, 28)

Liturgija dana (8. prosinca):

Prvo čitanje:

Post 3,9-15.20

Neprijateljstvo ja zamećem između roda tvojega i roda njezina!

Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospodin, Bog: »Gdje si?« reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu; pobojah se jer sam gol pa se sakrih.« Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si mi dao – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena. Nato Gospodin, Bog, reče zmiji: »Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi poljskom! Na trbuhu svome puzat ćeš i prašinu jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.« Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva jer je majka svima živima.

Psalam:

98,1-4

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu jer učini djela čudesna.

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!

Drugo čitanje:

Ef 1,3-6.11-12

Izabra nas u njemu prije postanka svijeta.

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi
svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti kojom nas zamilova u Ljubljenome. U njemu, u kome i nama – predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje – u dio pade da budemo na hvalu Slave njegove – mi koji smo se već prije nadali u Kristu.

Evanđelje:

Lk 1,26-38

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«
Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.« I anđeo otiđe od nje.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Silvio Košćak, župnik župe sv. Jurja mučenika u Svetom Jurju u Trnju:

Navještenje se događa u prostoru koji ne bi izdržao veliku pozornicu: u običnoj sobi, običnog jutra, u Nazaretu koji je živio tiho, skriven od pažnje svijeta. Evanđelje naglašava jednostavnost, kao da nas želi pripremiti za veliku poruku došašća: Bog ne treba veličinu da bi došao. On ulazi tamo gdje ima prostora. Ulazi kroz pukotine koje čovjek ni ne smatra dostojnima božanske nazočnosti. A možda je zato Nazaret izabran – mjesto koje nije tražilo Boga, ali mu nije ni zatvorilo vrata.

Marijin prvi odgovor – smetenost – možda je najvažniji duhovni znak početka. Kad čovjek u tišini osjeti dodir Božje blizine, prva reakcija nije jasnoća, nego tiha unutarnja smetenost – jer duša naslućuje da se pred njom otvara nešto veće od nje same. Smetenost je pukotina kroz koju istina ulazi. Bog ne dolazi da ti ponudi gotove odgovore, nego da ti otvori prostor za pitanja koja nikad nisi imao hrabrosti postaviti. Što taj pozdrav znači – to je pitanje čovjeka koji osjeti da mu svakodnevica više nije zatvoreni krug, nego prostor koji se širi.

Riječi Neka mi bude izgovaraju se u trenutku kad je sve još nejasno. To je rečenica povjerenja koje ide ispred razumijevanja. Marija se ne predaje zato što sve zna, nego zato što vjeruje da je Bog veći od njezine nedoumice. U njezinu da događa se ono što je srž vjere: čovjek ne daje Bogu odgovor zbog sigurnosti, nego zbog povjerenja da će on dati potporu. Bog ne traži da sve shvatimo; traži samo malu pukotinu povjerenja kroz koju može ući i djelovati.

Svaki čovjek ima svoj Nazaret – prostor gdje živi bez velikih očekivanja: dnevne rutine, tihe brige, malene napetosti, umor koji se nosi bez riječi. Upravo u takve prostore Bog najradije ulazi. Jer tamo gdje najviše živimo, ondje se najjasnije vidi tko smo. Bog ne traži trenutke spektakla; on traži trenutke u kojima se prestaješ skrivati. Došašće je poziv da u običnom danu potražiš tišinu u kojoj možeš shvatiti da nisi sam.

Nazaret je škola prepoznavanja Boga: Boga koji ne govori glasno, nego tiho u srcu; koji ne žuri, nego strpljivo poziva; ne osvaja, nego tiho promatra i ulazi. Ako može doći u prostor koji gotovo i nema vidljivih znakova svetosti, može doći i u tvoje srce koje možda misli da nije dovoljno dobro. Bog ne čeka da tvoja svakodnevica postane sveta – ona postaje sveta onoga trenutka kad on u nju uđe.

Nazaret nije mjesto gdje sve stoji. Nazaret je mjesto gdje Bog čeka da u tebi pronađe pukotinu kroz koju će ti reći: S tobom sam.