Besplatno primiste, besplatno dajte! (Mt 10, 8)

Liturgija dana (6. prosinca):

Prvo čitanje:

Iz 30,19-21.23-26

Čim začuje vapaj tvoj, odmah će ti se smilovati!

Ovo govori Gospodin Bog, Svetac Izraelov: »Da, puče sionski koji prebivaš u Jeruzalemu, više ne plači! Čim začuje vapaj tvoj, odmah će ti se smilovati; čim te čuje, uslišit će te. Branit će vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, al’ se više neće kriti tvoj Učitelj – oči će ti gledat Učitelja tvoga. I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: ‘To je put, njime idite’, bilo da vam je krenuti nadesno bilo nalijevo. I on će dati kišu tvojem sjemenu što ga posiješ u zemlju, i kruh kojim zemlja urodi bit će obilat i hranjiv. Stoka će tvoja pasti, u onaj dan, po prostranim pašnjacima. Volovi i magarci što obrađuju zemlju jest će osoljenu krmu, ovijanu lopatom i vijačom. I na svakoj gori i na svakome povišem brijegu bit će potokâ i rječicâ – u dan silnoga pokolja kad se kule budu rušile. Tada će svjetlost mjesečeva biti kao svjetlost sunčana, a svjetlost će sunčana postati sedam puta jača, kao svjetlost sedam dana – u dan kad Gospodin iscijeli prijelom svojemu narodu, izliječi rane svojih udaraca.«

Psalam:

147,1-6

Blago svima koji čekaju Gospodina

Hvalite Gospodina, jer je dobar,
pjevajte Bogu našemu, jer je sladak;
svake hvale on je dostojan!
Gospodin gradi Jeruzalem,
sabire raspršene Izraelce.

On liječi one koji su srca skršena
i povija rane njihove.
On određuje broj zvijezda,
svaku njezinim imenom naziva.

Velik je naš Gospodin i svesilan,
nema mjere mudrosti njegovoj.
Gospodin pridiže ponizne,
zlotvore do zemlje snizuje.

Evanđelje:

Mt 9,35-38; 10,1.6-8                                                                                                                                                    

U ono vrijeme: Isus je obilazio sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.
Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima; »Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«
Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. Posla ih i uputi:
Pođite k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Josip Bulat, ravnatelj Katoličke opće gimnazije u Popovači i upravitelj župe Velika Ludina:

Dragi slušatelji HKR–a.

Današnje Evanđelje pruža nam dubok uvid u Isusovo srce i njegovu misiju. On obilazi gradove i sela, propovijeda Evanđelje o Kraljevstvu, liječi svaku bolest i nemoć. Ova nam rečenica govori o Bogu koji je blizu, koji je „ljubitelj ljudi i vječni pratioc na našem životnom putu“ kako nam to kaže jedna euharistijska molitva.

Kada Isus vidi mnoštvo, zapisano je: „Sažali se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. “Tu leži ključna istina: Isusovo suosjećanje nije poput našeg. Mi često vidimo ljude u potrebi, sažalimo se, ali ne krećemo uvijek u akciju.
Isus, nasuprot tome, pokreće se suosjećanjem; ono je za Njega pokretač djelovanja, a ne samo osjećaj. Kada Bog osjeća, on uvijek i djeluje. On prepoznaje patnju, vidljivu i skrivenu, fizičku i duhovnu,
i reagira. Ali ne djeluje sam. On se obraća učenicima s porukom: „Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.“ Ovaj poziv na molitvu nije tek puko razmišljanje ili pobožni poticaj i fraza; to je poziv da prepoznamo vlastitu odgovornost i uključimo se u Božje djelo.

Nakon molitve, Isus odmah djeluje. Doziva Dvanaestoricu, daje im vlast nad nečistim duhovima i moć da liječe Njihova misija je jasna: propovijedati riječ i naviještati: „Približilo se kraljevstvo nebesko!“ I naređuje im: besplatno dajte ono što ste besplatno primili.

U ovoj slici vidimo i još jedan poticaj za ovo došašće u kojem se nalazimo. Kao kršćani, pozvani smo biti utjelovljenje Crkve, postati nositelji Kristove prisutnosti u svijetu. Sveti Toma Akvinski nas podsjeća da je Kristova prisutnost sama po sebi uzrok spasenja. Mi postajemo posrednici te prisutnosti i Riječi kada živimo vjeru u službi drugih. U došašću pozvani smo prepoznati Isusovo suosjećanje nad svijetom i shvatiti da smo i mi dio odgovora na potrebe ovoga svijeta kojega smo i mi baštinici.

Kršćani i kršćanske zajednice nisu izolirani otoci već su svjetionici kršćanske nade i znak spasenja. U moru duhovnih i inih ponuda, svijet nema alternative osim Isusa Krista. Ako to ne možemo prihvatiti čitavim bićem, onda smo poput mlakih kršćana iz Laodiceje koje na jednom mjestu spominje Knjiga otkrivenja.
Naša molitva za radnike u žetvi mora biti iskrena, jer žetva je velika, a potreba za navjestiteljima Kraljevstva hitna.
I isto tako, naše suosjećanje ne smije ostati puko osjećanje — mora postati akcija: doticati bolesne, pomoći potrebitima, svjedočiti Riječ, dijeliti nesebično i besplatno darove koje smo primili.

Neka nas Isusov primjer potakne da budemo autentični navjestitelji Kraljevstva, da, kao On, ne samo da gledamo tuđu patnju, nego da se sažalimo, reagiramo i postanemo ruke i glas Njegove milosti. Jer u svakom našem djelu ljubavi, u svakom trenutku kad dajemo besplatno što smo primili, približavamo Kraljevstvo Božje ljudima koji još čekaju da budu dodirnuti Njegovom prisutnošću.