Isus kliče u Duhu Svetom. (Lk 10, 21)

Liturgija dana (2. prosinca):

Prvo čitanje:

Iz 11,1-10

Na njemu će duh Gospodnji počivat.

U onaj dan: Isklijat će mladica iz panja Jesejeva, izdanak će izbit iz njegova korijena. Na njemu će duh Gospodnji počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, već po pravdi će sudit siromasima i sud prav izricat bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit bezbožnika. On će pravdom opasati bokove, a vjernošću bedra.
Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a dječak njih će vodit. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu ko govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Gospodnjom kao što se vodom pune mora.
U dan onaj: Jesejev izdanak dignut kao stijeg narodima, puci će željno tražiti, i prebivalište njegovo bit će slavno.

Psalam:

72,1-2.7-8.12-13.17

U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik dovijeka!

Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!

U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora,
i od Rijeke do granica svijeta.

On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku.

Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!
Dok je sunca, živjelo mu ime!
Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje,
svi narodi nazivali ga blaženim!

Evanđelje:

Lk 10,21-24

U ono vrijeme: Isus uskliknu u Duhu Svetom: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin – doli Otac; niti tko je Otac – doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi.«
Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: »Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Josip Bulat, ravnatelj Katoličke opće gimnazije u Popovači i upravitelj župe Velika Ludina:

Dragi slušatelji HKR –a.
Prva rečenica današnjeg evanđelja podsjeća nas da je poniznost i „malenost“ pred Bogom preduvjet za odnos s njim. „Slavim te, Oče, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.“

Ovaj Isusov usklik dolazi iz srca koje živi u savršenom jedinstvu s Ocem.
Dolazi iz radosti koja se ne može glumiti, iz radosti koja je plod susreta, odnosa, blizine. A koga to Otac nagrađuje svojom objavom?
Ne „stručnjake“, ne one koji vjeruju da mogu sve spoznati vlastitim umom… nego malene – one otvorene, ponizne, raspoložive primiti Riječ.

U ovom razmatranju želim da zastanemo nad jednim važnim iskustvom našeg vremena. Danas često mislimo da nekoga poznajemo zato što smo vidjeli njegovu sliku… pročitali objavu… pregledali profil… čuli nešto o njemu. Ali duboko u sebi znamo: ne možemo upoznati osobu izdaleka. Ne možemo je upoznati iz informacija, iz raznih interpretacija, iz dojma koji ostavlja na ekranu.

Da bi nekoga upoznao – treba mu pristupiti. Treba sjesti s njim. Razgovarati. Čuti njegovu riječ, onu koja izlazi iz dubine njegove osobe.
Tek tada se otkriva tko je on zaista.

Isto je i s Bogom. Mnogi danas „znaju nešto o Isusu“… čuli su o njemu, čitali su tekstove, naletjeli na članke, rasprave, komentare. Ali to još nije poznavanje. To je poput gledanja nečijeg profila – bez susreta. Isus Krist se ne upoznaje preko medija niti preko tuđih mišljenja.
On se upoznaje tako da mu dopustimo da nam progovori. Da čujemo njegovu Riječ – ne samo kao zvuk, nego kao živu prisutnost. Kao riječ koja razotkriva tko je On, i u isto vrijeme razotkriva tko smo mi.

Zato Isus danas blago govori svojim učenicima: „Blago očima koje gledaju što vi gledate… blago ušima koje slušaju što vi slušate.“
Blago onima koji nisu ostali na dojmu, nego su dopustili Isusu da im se približi, da s njima bude i da im otkrije Oca.

I nama u došašću, ovo je poziv da ostanemo i postanemo maleni.
Da ne mislimo da Boga možemo spoznati vlastitom snagom, vlastitom logikom, analizom ili informacijom, nego da mu pristupimo kao djeca Ocu: otvoreno, ponizno, spremni primiti dar.

Objava Božja nije teorija. Ona je susret s Osobom. Susret s Onim koji jedini može reći: „Nitko ne zna Oca osim Sina… i onoga kome Sin hoće objaviti.“ A Sin želi objaviti Oca svakome tko mu se približi. Svakome tko želi čuti Riječ, a ne samo o njoj nešto znati. Svakome tko odluči biti njegov brat, njegova sestra, njegov prijatelj, a ne promatrač izdaleka.

Dragi slušatelji, vjerujem da je ovo došašće trenutak da si iskreno kažemo: „Ne želim poznavati Isusa samo iz slika, iz tuđih riječi, iz informacija. Želim ga čuti. Želim ga susresti. Želim čuti Njegovu Riječ – onu koja otkriva tko je On, i koja polako otkriva i mene samome sebi.“

Neka u ovom došašću naš doticaj s Bogom ne bude površna informacija, nego susret s Živom Riječi koja nas mijenja, vodi i daruje nam radost srca.

A taj se susret ponajprije događa ondje gdje nam se Krist daruje najstvarnije —na svetoj misi, u slušanju i primanju Božje Riječi koja nam se naviješta, i u blagovanju Njegova Tijela, gdje On sam postaje hrana našoj duši i zalog vječnoga života.

U Riječi – On nam govori. U Euharistiji – On nam se daje.
I u tom dvostrukom daru, u tom svetom prostoru susreta, Bog nam ponovno otkriva svoje lice, i otvara naše srce da bude poput malenih koji gledaju, slušaju i primaju dar Očeve ljubavi.