Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena poganâ. (Lk 21, 24)

Liturgija dana (27. studenog):

Prvo čitanje:

Dn 6,12-28

Bog je poslao Anđela i zatvorio ralje lavovima.

U one dane: Ljudi nahrupiše i nađoše Daniela gdje moli i zaziva svoga Boga. Tada odoše i pred kraljem se pozvaše na kraljevsku zabranu: »Zar ti nisi potpisao zabranu prema kojoj će svaki onaj koji bi u vremenu od trideset dana upravio molbu na nekoga boga ili čovjeka, osim na tebe, o kralju, biti bačen u lavsku jamu?« Kralj odgovori: »Tako je odlučeno po nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu.« Tada rekoše kralju: »Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne mari za tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan obavlja svoju molitvu.«
Čuvši te riječi kralj se vrlo ražalosti i odluči spasiti Daniela. Sve do sunčeva zalaza nastojaše da ga spasi. Ali oni ljudi navališe na kralja govoreći: »Znaj, o kralju, da prema medijsko-perzijskom zakonu nijedna kraljevska zabrana ili odluka ne može biti opozvana!«
Tada kralj naredi da dovedu Daniela i da ga bace u lavsku jamu. Kralj reče Danielu: »Bog tvoj, kome tako postojano služiš, neka te izbavi.« Donesoše kamen i staviše ga jami na otvor. Kralj ga zapečati prstenom svojim i prstenom svojih velikaša, da se ništa ne mijenja za Daniela.
Kralj se vrati u svoj dvor i provede noć ne okusivši jela i ne dopustivši da mu dovedu suložnice. Nije mogao usnuti. Kralj ustade u ranu zoru, kad se danilo, i pođe brzo k lavskoj jami. Kad se primače blizu, viknu žalosnim glasom Danielu: »Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog, kome postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?« Daniel odgovori: »O kralju, živ bio dovijeka! Moj je Bog poslao svog Anđela; zatvorio je ralje lavovima, te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice.« Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame. Izvadiše Daniela iz jame neozlijeđena, jer se bijaše uzdao u svoga Boga. Kralj zapovijedi da dovedu one ljude koji bijahu optužili Daniela, i da ih bace u lavsku jamu, njih, njihove žene i njihovu djecu: i prije nego dodirnuše tlo, lavovi ih zgrabiše i smrviše im kosti.
Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima što stanuju po svoj zemlji: »Obilovali mirom! Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka dršću pred Bogom Danielovim:
On je Bog živi, on ostaje dovijeka!
Njegovo kraljevstvo neće propasti,
njegovoj vlasti nema kraja!
On izbavlja i spašava, čini znake i čudesa
na nebesima i na zemlji!
On je spasio Daniela iz šapa lavljih!«

Psalam:

Dn 3,68-74

Hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda:

Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda:

Tuče i snijezi, blagoslivljajte Gospoda:

Noći i dani, blagoslivljajte Gospoda:

Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda:

Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda:

Zemlja neka blagoslivlje Gospoda:

neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!

Evanđelje:

Lk 21,20-28

U ono vrijeme:
Reče Isus svojim učenicima:
»Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem,
tada znajte:
približilo se njegovo opustošenje.
Koji se tada zateknu u Judeji,
neka bježe u gore;
a koji u Gradu,
neka ga napuste;
koji pak po poljima,
neka se u nj ne vraćaju
jer to su dani odmazde,
da se ispuni sve što je pisano.«
»Jao trudnicama i dojiljama u one dane
jer bit će jad velik na zemlji
i gnjev nad ovim narodom.
Padat će od oštrice mača,
odvodit će ih kao roblje po svim narodima.
I Jeruzalem će gaziti pogani
sve dok se ne navrše vremena poganâ.«
»I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama,
a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda
zbog huke mora i valovlja.
Izdisat će ljudi
od straha i iščekivanja onoga
što prijeti svijetu.
Doista, sile će se nebeske poljuljati.
Tada će ugledati
Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku
s velikom moći i slavom.
Kad se sve to stane zbivati,
uspravite se i podignite glave
jer se približuje vaše otkupljenje.«

Riječ Božju tumači s. Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove:

Isus opisuje opsadu Jeruzalema, rušenje, tjeskobu naroda. Ipak, ne želi probuditi strah, nego razlučivanje. Kaže: „Kad vidite da se sve to događa, znajte da je približeno vaše otkupljenje.“

Tamo gdje čovjek vidi kraj — Bog vidi početak. Gdje vidimo ruševine — Bog vidi gradnju. Gdje vidimo noć — On najavljuje zoru.

Ovaj ulomak evanđelja poziv je na budnost. Isus spominje potrese i znakove na nebu, ali se ne zadržava na prijetnjama. Njegova je poruka: „Kad se sve to počne događati, podignite glave!“ Znači: ne saginjite se pred strahom, ne dopustite da vas slome nevolje. Gledajte prema Onome koji dolazi.

Svi u životu imamo svoje „opsade“. Situacije bez izlaza. Ali Isus govori isto: „Podigni glavu — tvoje otkupljenje dolazi.“

Biti kršćanin ne znači bježati od stvarnosti, nego gledati je Božjim očima. Vidjeti dublje, dalje, vidjeti Onoga koji dolazi.

„Gospodine, nauči nas razumijevati znakove vremena. Očisti naše oči od straha. Podigni nam glave da uvijek gledamo prema Tebi, našem otkupljenju. Amen.“

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral