Pruži ruku prema učenicima: »Evo, reče, majke moje i braće moje! (Mt 12, 49)

Liturgija dana (21. studenog):

Prvo čitanje:

Zah 2,14-17

Raduj se, Kćeri sionska, evo dolazim.

Kliči i raduj se, Kćeri sionska,
jer evo dolazim usred tebe prebivat –
riječ je Gospodnja.
U onaj dan mnogi će narodi uz Gospodina prionuti
i bit će narod moj,
a ja ću prebivati usred tebe.
Znat ćeš tako da me tebi posla Gospodin nad vojskama.
I Judeja će biti baština Gospodnja,
njegov dio u Svetoj zemlji,
i on će opet izabrati Jeruzalem.
Tiho, ljudi svi, pred Gospodinom,
jer evo on ustaje iz svetog Prebivališta svojega!

Psalam:

Lk 1,46-55

Velika mi djela učini Svesilni, sveto je Ime njegovo!

Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,

što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je Ime njegovo!

Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.

Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

Evanđelje:

Mt 12,46-50

U ono vrijeme: Dok Isus govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: »Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.« Tomu koji mu to javi on odgovori: »Tko je majka moja, tko li braća moja?« I pruži ruku prema učenicima: »Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači preč. Janko Lulić, kancelar Sisačke biskupije:

Na današnji dan Crkva se spominje Prikazanja Blažene Djevice Marije. Današnji marijanski spomendan veže se uz Jakovljevo protoevanđelje, spis koji potječe iz 11. stoljeća, a govori o Marijinom rođenju i životu. Marija svu sebe predaje Bogu kako bi On u njoj mogao izvršiti svoj naum spasenja. Tako je postala uzor svakom vjerniku koji se posvećuje Gospodinu.

Tumačenje današnjeg evanđeoskog teksta započinjemo s nekoliko misli sv. Augustina: Pripazite, molim vas, što veli Gospodin Krist ispruživši ruku nad svoje učenike. Veli: Ovo je moja majka i moja braća; i tko god čini volju moga Oca koji me posla, on mi je brat i sestra i majka. Zar onda nije Djevica Marija, koja vjerom povjerova i vjerom zače, izvršila Očevu volju – ona koja je odabrana da nam među ljudima rodi spasenje i koju je Krist stvorio prije nego je on u njoj bio stvoren? Dakako, učinila je, izvršila Očevu volju sveta Marija i zato je za nju više što je bila Kristova učenica nego što mu je bila majka.

Sv. Augustin savršeno je objasnio Kristove riječi kako su majka Njegova, i braća i sestre svi oni koji vrše volju Oca koji je na nebesima.

Zato je svaki vjernik pozvan biti u Marijinoj školi. Naime, Marija nas uči kakao ćemo slijediti Krista, kako ćemo u konkretnu životnu stvarnost pretočiti blago Kristovih Riječi. Nemoguće je ne primijetiti kako sv. Augustin ističe da je za Mariju bilo više to što je bila učenica Kristova negoli majka. Biti učenik značilo bi podložiti se, pažljivo slušati, pitati, učiti, izvršavati.

Kada malo bolje pogledamo naš ljudski mentalitet, primijetit ćemo kako nam je najteže staviti se u poziciju učenika. Svi bi mi radije bili u prilici da se nama drugi podlažu, da nas pažljivo slušaju, da nas pitaju, uče od nas, te da izvršavaju ono što mi kažemo. No, time zapravo sebe želimo staviti u središte, te smo samim time na skliskom području koje nas vrlo lako odvodi u oholost. Zato se na tragu Augustinovih misli nekako uz Mariju, kao učenicu, može povezati misao o šutnji i slušanju, a samim time i o poslušnosti. Slušanje, ali ne samo kao površan čin prisustva nekom razgovoru, već kao aktivno zanimanje za drugoga, za njegov život, pruža nam mogućnost istinskog razumijevanja koje rađa sućut i stvarni osjećaj blizine.

Svi bi mi radije bili u prilici da se nama drugi podlažu, da nas pažljivo slušaju, da nas pitaju, uče od nas, te da izvršavaju ono što mi kažemo.

Kao vjernici sigurno smo pozvani još više na to, da pažljivije slušamo, kako bi mogli što ispravnije govoriti i biti na korist braći i sestrama. Nekako se u današnje vrijeme može primijetiti upravo taj osjetni pad sposobnosti pozornog slušanja drugih. Brzi smo u govoru, a jako spori u slušanju. Pri tome zaboravljamo da je nemoguće ispravno govoriti, ako se pritom još ispravnije ne sluša. Zato smo i danas svjedoci tolikih površnih razgovora koji se doduše upakiraju u dijalog, ali koji u sebi nemaju stvarnu želju da se drugoga čuje niti da se išta mijenja.

Drugim riječima, vrlo lako se takav način razgovora pretače i na odnos s Bogom, da s Njim vodimo dijalog u kojem zapravo pokušavamo Njega prilagoditi svojim željama, a da pri tom ni malo ne vodimo računa što bi to Bog nama želio reći, jer bi tada morali učiniti onaj jedan korak više, a to je poslušnost. Poslušnost je, nažalost, riječ koja sve više iščezava iz stvarnog života i međuljudskih odnosa.

Preduvjet za poslušnost i za slušanje drugih svakako je šutnja, pa zato sv. Bonaventura snažno naglašava u jednom svom spisu blagotvornost šutnje obraćajući se redovnicama:

Ljubljene zaručnice Kristove, ugledajte se na Gospođu svoju i moju, ugledajte se na ogledalo kreposti Mariju, i od nje se učite šutljivosti!

Kako li je Blažena Djevica bila šutljiva! Prelistamo li Evanđelja, vidjet ćemo da je ona govorila malo i s malo osoba. Naći ćemo da je govorila samo sa četiri osobe, i to svega sedam puta: s anđelom dva puta, sa Sinom dva, s Elizabetom dva i sa slugama na svadbi jednom. To postiđuje našu govorljivost. Mi smo uvijek pripravni govoriti mnogo, iako znamo koliko šutnja vrijedi!

Zato neka nam Blažena Djevica Marija bude uzor šutnje, poslušnosti, ali i slušanja Gospodina i naših bližnjih. Sluge na svadbi u Kani galilejskoj osvjedočile su se koliko je važno (po)slušati: Što god vam rekne, učinite! A Gospodin nam potvrđuje da slušajući Njegovu Riječi i vršeći volju Očevu i sami postajemo Njegovi braća, sestre, majke…