Blago onome koji bude blagovao kruh u kraljevstvu Božjem! (Lk 14, 15)

Liturgija dana (4. studenog):

Prvo čitanje:

Rim 12,5-16a

Udovi smo jedan drugomu.

Braćo, mi, mnogi, jedno smo tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje – neka je primjereno vjeri; je li služenje – neka je u služenju; je li poučavanje – u poučavanju; je li hrabrenje – u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik – revan, tko iskazuje milosrđe – radostan!
Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost!
Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! Budite istomišljenici među sobom!

Psalam:

131,1-3

Čuvaj dušu moju u miru kod sebe, Gospodine!

Gospodine, ne gordi se moje srce
niti se oči uznose.
Ne idem za stvarima velikim
ni za čudima što su iznad mene.

Ne, ja sam se smirio,
i upokorio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke,
kao dojenče duša je moja u meni.

U Gospodina se, Izraele,
uzdaj od sada dovijeka.

Evanđelje:

Lk 14,15-24

U ono vrijeme: Reče Isusu jedan od sustolnika: »Blago onome koji bude blagovao kruh u kraljevstvu Božjem!« A on mu reče:
»Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: ‘Dođite! Već je pripravljeno!’ A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: ‘Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.’ Drugi reče: ‘Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.’ Treći reče: ‘Oženio sam se i zato ne mogu doći.’«
»Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: ‘Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.’ I sluga reče: ‘Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.’ Reče gospodar sluzi: ‘Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.’ A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Ivica Cujzek, predstojnik Ureda za pastoral duhovnih zvanja i ministranata Varaždinske biskupije, župnik župe sv. Fabijana i Sebastijana u Varaždinu i dekan Zapadnovaraždinskog dekanata:

Blizu su nam dani Svih svetih i Spomen vjernika pokojnika u kojima smo promišljali kako je to u kraljevstvu Božjem. Jedan nam trag Isus opisuje u današnjoj prispodobi u kojoj je čovjek – domaćin koji priređuje veliku večeru, slika Boga koji poziva na slavlje u svome domu.

Nemam vremena… Ne stignem… Žuri mi se… U gužvi sam… Kasnim…

Mislim da su to riječi koje sve češće slušamo. A ne znači li to da smo – istodobno moleći „dođi kraljevstvo tvoje“ – sve dalje od njega?

U odgađanju dolaska kraljevstva nebeskoga, u nervozi, paničarenju i frustriranosti, u histeriji jer nemamo vremena. A „kraljevstvo je nebesko kao kad…“ čovjek ima vremena!

Boga čak i ljuti to što ljudi misle da nemaju vremena i nesretni su jer ih je netko uvjerio da moraju imati neke ekstra velike stvari i riječi koje će Gospodinu donijeti. Ali ne, od nas se traži samo blizina, samo dolazak, samo iskrenost. Kako rijetko znamo uopće i primijetiti koliko te male, a najvrjednije geste znače. I u našim međuljudskim odnosima, također. Tužno je što ljudi toga najčešće postanu svjesni kada netko premine.

U narodu je poznat izraz da su groblja puna nezamjenjivih ljudi.

A gdje su nam ti ljudi sada kada još imamo vremena? To je ključno pitanje. Krivo je postavljena teza imamo li ili nemamo vremena. Imamo, čitav život, ma kako bio dug ili kratak. Nego treba postaviti pitanje čemu se u vremenu priklanjamo i čime ga ispunjavamo. Jer kažu mudri:

Svatko, prije ili kasnije, mora jesti na domjenku posljedica.

Vremena svi imamo da si ne dopustimo da na tom domjenku budemo sami. Da nas posljedice naših današnjih postupaka ne odvedu u prostor bez Boga i čovjeka. Zato u svom vremenu budimo jedni drugima čovječni – to znači istiniti – ljudi koji ne glume, ne pretvaraju se da su nešto što nisu, nego iskreno dolaze pred Gospodina, pa i kada ništa nemaju.

Kraljevstvo nebesko nije koliko imamo vremena, nego kako ćemo to vrijeme ispuniti.

Zato neka se na našim licima, u našim riječima i djelima, u susretima, pa i u nemanju vremena, vidi da smo Kristovi. Neka se vidi da smo svjesni kako smo njegovom Krvlju otkupljeni i zato imajmo vremena za njega. Neka se u našim domovima čuje pjesma i smijeh, hvala i volim te, neka se osjeti mir i razumijevanje, a ne nervoza, strah i namrgođena lica, otrovne riječi i pogledi. Svaki dan, a ne samo prigodno.

Danas je prilika, sutra možda više neće biti – samo Bog zna.

Istinska radost, punina radosti – to je trag koji za sobom ostavljaju koraci iskrenosti.

Neka nam poticaj kako graditi odnos s Bogom u iskrenosti budu riječi sv. Karla Boromejskoga čiji je danas spomendan: „Shvatite, braćo, ništa nije tako potrebno svima crkvenim ljudima koliko mislena molitva koja sve naše djelovanje prethodi, prati i slijedi.“ Molit ću psalme, veli Prorok, i razumjet ću.

„Obavljaš li sakramente, misli, brate, što činiš; ako slaviš misu, razmatraj što prikazuješ; moliš li psalme u koru, misli kome i što govoriš; ako dušama ravnaš, misli kojom su krvlju oprane. I tako nek’ se sve vaše obavlja u ljubavi.“

Tako ćemo lako moći nadvladati sve poteškoće koje, to je nužnost (u to smo naime postavljeni), danomice mnogobrojne, doživljavamo. Tako ćemo imati snage da Krista rodimo u sebi i u drugima.“