Tko vjeruje u Sina ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. (6, 40)

Liturgija dana (2. studenog):

Prvo čitanje:

Job 19,1.23-27a

Ja znadem: moj Izbavitelj živi.

Job progovori
i reče:
O kad bi se riječi moje zapisale
i kad bi se u mjed tvrdu urezale;
kad bi se željeznim dlijetom i olovom
u spomen vječan u stijenu uklesale!
Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi
i posljednji će on nad zemljom ustati.
A kad se probudim, k sebi će me dići:
iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.
Njega ja ću kao svojega gledati.

Psalam:

27,1.4-5.7.8b-9a.13-14

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim: da živim u Domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i Dom njegov gledam.

Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
Lice tvoje, Gospodine, ja tražim.
Ne skrivaj lica svoga od mene!

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!

Drugo čitanje:

Rim 5,5-11

Opravdani krvlju njegovom, spasit ćemo se po njem od srdžbe.

svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Nada ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njem od srdžbe? Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našem Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.

Evanđelje:

Iv 6,37-40

U ono vrijeme:
Reče Isus mnoštvu: »Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao
ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači preč. Mišel Grgurić, tajnik i kancelar Gospićko-senjske biskupije:

Dušni dan ili Spomen svih vjernih mrtvih, katolički je blagdan koji se obilježava 2. studenoga svake godine, dan nakon Svi Svetih.

Dušni dan je dan sjećanja na sve pokojne. Vjernici posjećuju groblja, pale svijeće, uređuju grobove svojih bližnjih i sudjeluju na svetim misama. U molitvama se posebno spominju onih koji su umrli, ali možda nemaju nikoga tko bi se za njih molio.

Molitva za pokojne jedna je od sedam duhovnih djela milosrđa.

Zato je veoma važno svakodnevno moliti za svoje pokojne, osobito za one za koje nitko nema moliti. Molitva pomaže našim pokojnicima da ih se po Božjem milosrđu očisti od grijeha i da im se oproste vremenite kazne koje eventualno još trpe. Po toj molitvi za pokojne i mi činimo djelo ljubavi i milosrđa, a istovremeno i duhovno rastemo te postajemo sudionici Kristova otkupiteljskog djela.

Molitvom za pokojne još snažnije u ljubavi pokazujemo da naša ljubav prema njima ne prestaje smrću i da nas ništa ne može rastaviti od ljubavi Kristove. Po molitvi za pokojne Bog nam daje milosti da i oni nas zagovaraju pred njegovim licem.

Upravo o toj vjernosti progovara nam evanđeoski ulomak koji smo slušali. U Evanđelju Bog nam otkriva dubinu i smisao svoje vjernosti kao i garanciju da će s nama biti do svršetka do ovoga svijeta, da će nas voditi do vječnosti.

Isus nam kaže: „Onoga koji dolazi k meni neću izbaciti van.”

Svi mi kada doživimo gubitak drage nam i voljene osobe uvijek se pitamo što li će sada biti s tom osobom kada je preminula s ovoga svijeta. Isus kaže da onoga koji dolazi k njemu neće izbaciti. Isus obećava i drži se svoje vjernosti, ali je veoma važno učiniti taj važan korak. Potrebno je doći k njemu i s njime ostati. Ovo je poziv upućen svima nama.

Nema osobe koja je savršena, kao što nema osobe koja je toliko nepravedna i da se odlučila vratiti k Bogu da će je Bog odbaciti.

Onoga koji dolazi k meni neću izbaciti van.

Ako se i osjećam jadno, izgubljeno, u različitim problemima, smisao rješenja ne smijem tražiti u različitim ovozemnim prilikama. Rješenje je u Bogu. Potrebno je istinski doći k njemu.

Nadalje Isus kaže: „Sve što mi daje Otac doći će k meni“. Božja smo stvorenja i „nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi, o Bože!“ reći će sv. Augustin. U Božje smo srce upisani, ali je veoma važno biti u stalnoj blizini Božjeg srca jer nas je on od početka uzljubio i hita da nas spasi.

U vremenu kada je narod udaljio se od Boga, Bog šalje svoga Sina koji nije došao vršiti svoju volju, nego Očevu. Od toga trenutka Isus nam je darovan za brata i učitelja, za poveznicu i pomirnicu s nebeskim Ocem. Zato Isus do danas nije odustao od nas. Još uvijek vrši volju Očevu i želi da dođemo k njemu, a po njemu i njegovoj ljubavi do nebeskog Oca.

Vječni život ne počinje nakon smrti. Vječnost živimo već sada. Zato je potrebno vršiti volju Božju u svom životu, nadahnjivati se primjerom svetih te na taj način i sami steći život u Kraljevstvu Božjem.