„Nisam baš na odmoru iako se to tako zove. Davno mi je jedan stariji misionar rekao ‘neće se valjda misionar odmarati; kakav bi to bio misionar?’ i uistinu tako jest. Zato Bogu hvala da možemo izdržati sve. Dolasci u Hrvatsku su nam itekako potrebni jer, nakon što mjesecima pa i godinama dajemo sve od sebe u mjestu služenja, potrebni su nam i liječnički pregledi no čim se dovedemo u red možemo nastaviti dalje, možemo nastaviti juriti na sve strane“, kroz smijeh govori sestra Ivančica.

Svaki slobodan trenutak u domovini iskoristi kako bi posjetila prijatelje i dobročinitelje misija:

„Važno mi je da ljudi koji nas podupiru imaju povratnu informaciju o tome na što smo točno upotrijebili njihova odricanja. Svjesni smo svi da je i u Hrvatskoj teška financijska situacija i da ljudi isto teško žive pa kad se od svog neimanja odreknu nečega da bi pomogli nama, jako je važno da znaju kakve je plodove to donijelo kod nas.“

Crkva koja nas je poslala ovdje čvrsto stoji iza nas i to nam daje sigurnost i svojevrsno sidro.

S. Ivančica Fulir u Beninu / Foto: Facebook

Prijatelji misija nedavno su svojim prilozima pomogli iskope nekoliko bunara u školama i jednog u župi u Beninu kako bi što više ljudi moglo doći do pitke vode. Radi se o bunarima dubine 80-90 metara a jedan čak i na 120 metara dubine pa su troškovi ogromni, govori s. Ivančica.

Bunarima se najviše raduju djeca jer dok ih nije bilo, upravo najmanji su imali zadatak doći do pitke vode kako znaju i umiju:

„Djeca nakon nastave idu kući, uzimaju neku kantu i idu tražiti vodu. Ako je kišna sezona, ponesu svoje posude i skupljaju vodu koja kaplje sa krovova no to nije čista voda; krovovi su puni pijeska i prašine a ta se voda koristi za piće.“

Osim manjka pitke vode i hrane, sve veći izazov su vremenske nepogode koje unište ionako slab urod o kojem ovisi hoće li ljudi biti gladni ili barem donekle siti:

„Najprije je kiša pala, ljudi su posijali kukuruz i nastupila je suša pa ništa nije niklo. Potom je počela padati kiša, svi smo bili oduševljeni, ljudi su ponovno posijali međutim kiša je nastavila padati svaki dan i sve je istrunulo. Ove će godine berba kukuruza biti dosta vrlo oskudna“, priča nam misionarka u Beninu.

S. Ivančica Fulir u Beninu / Foto: Facebook

Glad dovodi do novih problema i situacija koje su ranije bile nezamislive:

„Tamošnji ljudi nisu nikada krali jedni drugima – poštivalo se vlasništvo. U ovakvim okolnostima događa se da jedni drugima uberu kukuruz. Nije to iz puke obijesti ili zle namjere nego su gladni. Cilj im je da njihova djeca prežive.“

Borba za preživljavanje nije svakodnevica samo beninskog naroda nego i naših sestara koje tamo djeluju pa tako i naše sestre Ivančice.

Svi vi koji ste barem jednom sklopili ruke i izmolili makar samo jednu molitvu za naše misionare, zasigurno ćete to ponovno učiniti jer s. Ivančica svjedoči:

„Mi misionari se vrlo često, svjesno i nesvjesno, izlažemo različitim situacijama i kada navečer prevrtimo svoj dan, postane jasno da su neke stvari bile ‘nemoguće’; nije ti jasno ni kako si to izveo ni kako si uopće ostao živ. U tim situacijama znaš da je to bila milost Božja na djelu, da Crkva koja nas je poslala ovdje čvrsto stoji iza nas i to nam daje sigurnost i svojevrsno sidro. Molitva je ono bez čega mi ne bismo mogli ni funkcionirati, a kamoli nešto učiniti.“

Svjetski dan misija svake se godine obilježava predzadnje nedjelje u listopadu. Ove godine to je 19. listopada a sestra Ivančica predlaže:

S. Ivančica Fulir u Beninu / Foto: Facebook

„Bilo bi dobro da mi taj jedan misijski dan provučemo kroz čitavu cijelu godinu, da se nas misionare ne zaboravi ni jedan dan u godini. Fizički smo udaljeni od vas u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, od našeg iseljeništva no velika je snaga u našem zajedništvu. Puno više možemo učiniti upravo kroz molitvu, razgovore, pisma, kontakte, tekstove koje mi misionari upućujemo vama, našim prijateljima. I kad se netko od vas nečega odriče , pa bio to i udovičin novčić, dragi Bog to blagoslivlja i mi na terenu možemo uistinu učiniti velike stvari u Njegovo ime.“

Ne zaboravimo da smo kao kršćani svi pozvani biti misionari i svjedoci Božje ljubavi prema svakomu čovjeku. Zahvaljujemo svima na molitvama za misijsko djelo Crkve i donacijama.

Više o aktivnostima Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj može se saznati na Facebooku i Instagramu. Dodatne informacije mogu se dobiti pozivom na broj +385 1 56 35 055 ili upitom na adresu e-pošte missio.croatia@misije.hr.