Koncelebrirala su braća franjevci predvođeni provincijalom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milanom Krištom OFM, mons. Zvonimirom Sekeljom te drugim svećenicima iz Koprivničkog dekanata, a osim župljana na slavlju su bili prisutni i bogoslovi, redovnice te zlatomisnikova rodbina.

Uoči misnog slavlja okupljene je pozdravio župni vikar fra Zoran Bibić te fra Marijanu, uz godišnjicu ređenja, čestitao i rođendan kojega je slavio istoga dana.

Propovijed je uputio fra Ivan Majić. Na početku je posvjedočio kako ga je iznenadila i dirnula fra Marijanova želja da mu propovijeda na njegovoj zlatnoj misli te kroz propovijed iznio još svjedočanstva i osobina koje karakteriziraju zlatomisnika.

U prvom redu istaknuo je njegovu poniznost. „Kako bi se dalo drugima Krista, kako bi se posvjedočilo Krista, kako bi se svjedočilo za Evanđelje”, opisao je fra Ivan.

„To je zapravo pravi životni dokaz jedne dublje poniznosti, temeljne poniznosti. One poniznosti koja zahvaća svećenika, koju živi svećenik koji zna da je velik tek onda kad je neprimjetan, kad ga se ne spominje“, istaknuo je fra Ivan.

Sljedeća osobina koja karakterizira fra Marijana jest šutnja. „Njegova šutnja mnogo puta me naučila da postoje neke duboke koje je uputnije i bolje u miru promatrati. I konkretno meni osobno, toliko puta mi je rekao da pustim stvari. Da ne trošim riječi. Jednostavno, pred velikim stvarima se šuti. I zato u današnjem svijetu buke šutnja je još dragocjenija. Ona je na neki način poniranje u ono otajstveno“, rekao je.

„On će ponekad radije na prvu biti nepristupačan. Namjerno će odabrati da se ne svidi na prvu, ako je potrebno, nego da napušta svoju autentičnost i bude nešto što nije”, posvjedočio je fra Ivan i nadalje istaknuo koliko ljudi se zna zadiviti nad fra Marijanovom blagošću i iskrenom radošću, kad otkriju tu njegovu stranu. Dodao je da vjera kod fra Marijana nije ni bučna, ni hirovita, ni nepromišljena. Ona se manifestira u predanom i zauzetom radu, molitvi i svjedočenju franjevačkog poslanja.

Nadalje, živeći s fra Marijanom, fra Ivan je rekao da je iskusio ono što je danas sve rjeđe prisutno, a to je da mu je stalo: do njegove braće, provincije, svećenika, biskupije. Osim toga, uz fra Marijana čovjek može učiti koliko je važno ne izgubiti iz vida načelo pravednosti. To je zbog toga što ga nepravda duboko potresa i neprestano teži za pravednošću.

„U kombinacijama svoje strogosti i svoje blagosti, svoje ozbiljnosti i svoje neozbiljnosti, i svoje neozbiljnosti na mjestu kad očekujete ozbiljnost, on zapravo pokazuje koliko je humor važan aspekt naše duhovnosti. Hvala mu i na humoru”, naglasio je.

Pri kraju euharistijskog slavlja kratki govor uime župljana izrekao je Ozren Koluder.

„U 50 godina svoje svećeničke službe susreli ste mnoge ljude, dodirnuli mnoga srca, utjecali na mnoge živote, usadili vjeru u mnoge obitelji. Svojim djelovanjem osnažili ste ovu zajednicu i uz Vas smo se imali priliku razvijati i postajati bolji kršćani i bolji ljudi”, rekao je Koluder.

Na kraju, okupljenima se obratio i sam zlatomisnik te prisutne nasmijao, zahvalio je svima koji su stigli na misno slavlje, ali i bili dio njegova svećeničkog puta. „Moram priznati da ste me poštivali i na tome vam hvala“, istaknuo je zlatomisnik.