Sluga Božji fra Ivan (Ivo) Peran, čovjek sveta života i pjesnika Božji, umro je 14. rujna prije 22 godine. Ovdje donosimo što su o njemu rekli naši eminentni duhovni ljudi koji su ga poznavali: biskup krčki mons. Valter Župan, mons. Ante Ivas, biskup šibenski i prof. dr. fra Bonaventura Duda.
U sprovodnoj homiliji fra Ive Perana mons. Valter Župan je rekao: „Duboka vjera i duhovnost, izrazita jednostavnost, poniznost i prisnost, siromaštvo kao sloboda od navezanosti, potpuna raspoloživost za Božje stvari, radosno življenje u svojemu pozivu i poslanju, kod oca Ivana upućuje na zaključak da je od svoje mladosti težio i odlučio biti uvijek i svima što vjernija slika Isusova. Onaj mir, opuštenost i vedrina duha kojom je odsijevao otac Ivan, upućuje nas na zaključak da je po milosti u njemu Isus bio trajno nastanjen i da je po euharistijskoj žrtvi i pričesti Krist sve više bio u njemu na djelu, izvodeći ono što je doživljavao apostol Pavao: živim, ali ne živim više ja, nego u meni živi Krist! Otac Ivan bio je Vir Dei et Ecclesiae – Čovjek Božji i čovjek Crkve!“
U njemu je Isus bio trajno nastanjen

Fra Ivo Peran/Foto: Župa svetog Nikole biskupa Jastrebarsko
Mons. Ante Ivas, i sam pjesnik, o fra Ivi Peranu je rekao: „Zahvaljujem i pjevam Gospodinu za život, i preminuće oca Iva Perana. Svojim zadivljujućim cjelovitim svjedočanstvom ljudskog, redovničkog i svećeničkog života unosio je među nas sve, rekao bih i u cijelu Crkvu u Hrvata radosnu i raspjevanu nadu kršćanskog življenja. Imao sam osjećaj da se u oca Iva sve pretvaralo u pjesmu i zanos, u pjev i zahvalu Gospodinu našem Isusu Kristu, pa je sav i sve u njemu izražavalo optimizam. Njegov prepoznatljivi optimizam je žario, grijao i svijetlio tako da nitko u susretu s njime, pa makar tek preko pjesme ili medija, nije mogao ostati neožaren čudesnim plamenima Duha kojim je bio zahvalno i darežljivo ispunjen.“
Njegov prepoznatljivi optimizam je žario, grijao i svijetlio
Fra Bonaventura Duda je za slugu Božjega fra Ivu Perana rekao: „Pater Ivo Peran je najistaknutiji franjevac u nas, i to po mnogim vidovima. Napose ističem njegovu radosnu žrtvu sebedarja u zatvoru, a onda njegov provincijalat, njegovo ustrajno magisterstvo, njegov založen liturgijski pastoral (u najširem i najužem smislu, na Košljunu, u svagdanjoj svetoj misi i oficiju), njegov nadahnut glazbeni rad (koji ima vrhunac u Peranovoj misi i u pjesmi Hvalite i slavite Gospoda), njegovo radosno i vjerno posluživanje hodočasnika i posjetnika, njegovo spremno pješačenje i ‘autostop’…
Ja ga smatram čovjekom sveta života
Ja ga smatram čovjekom sveta života. I već sada potpisujem molbu da u svoje vrijeme, što prije, započne njegova kauza.“

Fra Ivo Peran/Foto: Župa svetog Nikole biskupa Jastrebarsko
U svojoj knjizi koju je fra Ivo Peran napisao i objavio malo prije svoje smrti S Kristom i u smrt. Potresno svjedočasntvo osuđenika na smrt strijeljanjem opisuje kako se osjećao kad je saznao za smrtnu presudu streljanjem: „Pod jakom stražom vratismo se preko dvorišta u zatvor. Dosad sam bio u sobi s drugima, sad me gurnuše u samicu, u sobu broj 18. Ovo je, rekoše, soba onih na smrt. Vrata se zatvoriše. Sam. Kleknem, uzdignem ruke k nebu: Bože, Tvoj sam… Ti si moj, Ti si sa mnom…!
Nikad se ne osjećah tako blizu Bogu i bio sam miran
Šećem po sobi, molim, sjednem na pod, razmišljam. Zagledam se u nebo kroz prozor pod stropom… Nekad jače, nekad slabije, čuje se razgovor pa i pjesma vojnika na krugu. Čini mi se da ja s tim ama baš ništa nemam. Jednom nogom sam već onamo. Ipak, nikad se ne osjećah tako blizu Bogu i bio sam miran. Tiho sam pjevušio melodije gregorijanskog korala, a mnoge sam ih znao napamet.“

Fra Ivo Peran/Foto: Župa svetog Nikole biskupa Jastrebarsko
A kad je, u srijedu, 4. lipnja 1947. godine, isčekivao izvršenje smrtne presude zatražio je i dobio odobrenje od kapetana da može nešto reći kolegama rekao je: „Drugovi, vi stariji me poznate, a vi koji ste nedavno došli možda ne. Ja sam katolički svećenik. Moja je savjest mirna. Ako se više ne vidimo, zbogom!“