Oni ostaviše sve i pođoše za njim. (Lk 5, 11)

Liturgija dana (20. rujna):

Prvo čitanje:

Fil 3,8-14

Sve izgubih da Krista steknem.

Braćo: Sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.

Psalam:

40,2.4ab.7-10.12

Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!

Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.

Žrtva i prinosi ne mile ti se,
nego si mi uši otvorio;
paljenicâ ni okajnicâ ne tražiš.
Tada rekoh: »Evo dolazim!

U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršiti volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

Pravdu ću naviještat u zboru velikom,
i usta svojih zatvoriti neću,
Gospodine, sve ti je znano.

Gospodine, milosrđa mi svog ne krati,
dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.

Evanđelje:

Lk 5,1-11

U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova, pa ga zamoli da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.
Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu, i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.
Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Doista, zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se prenerazio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš ljude loviti!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Riječ Božju tumači vlč. Dragan Muharem, župnik župe sv. Terezije Avilske u Subotici i glavni urednik Radio Marije Srbije:

Možete li se sjetiti koliko ste puta digli ruke od nekog posla? Uloži čovjek i napora i truda i znanja, ali ne ide. Jednostavno pomisliš – ne isplati se! Ne vrijedi! Slično iskustvo imali su i galilejski ribari. Cijelu noć lovili i ništa!

I nakon sve te nevolje dolazi Isus. Gdje je bio kad im je trebao?! Što će im sada kad su doživjeli neuspjeh?! Zar nismo i mi puno puta to iskusili? Molili smo Boga za nešto a ostali praznih ruku, praznih mreža. Gdje je Bog kad čovjek doživi neuspjeh?

Pogledajmo što se događa u evanđelju: nesretni ribari došli do obale, privezali lađe i spremali se otići. Kad, odjednom, pojavi se neki učitelj kojega možda prvi put vide i bez pitanja im uskače u lađu. Samo im je još to falilo! Cijelu noć nisu spavali, posao im propao i sad se pojavio ovaj propovjednik koji bez pitanja upada u njihovu lađu. I ne samo to, još se drznuo tražiti od njih da se malo udalje od obale. Naime, nije onda bilo mikrofona ili megafona a naroda puno, pa mu lađa baš dobro poslužila za razglas. Naši ribari su vjerojatno bili toliko zbunjeni i umorni da se nisu stigli ni naljutiti.

I sad ide vrhunac, kao da nije bilo dosta provokacija i nevolja za današnji dan! Isus govori Šimunu da izveze na pučinu i opet baci mreže. Ovo je prevršilo svaku mjeru! Tesar uči iskusnog ribara kako se lovi riba?! To je kao da ribu učiš plivanju! Svatko, tko iole drži do ponosa, ne bi dopustio da mu se jedan nestručnjak miješa u posao! Naime, u pol bijela dana baciti mreže ne samo da je uzaludno nego je i smiješno. Mreže se bacaju noću! A Isus traži nemoguće. Šanse za bilo kakav uspjeh ravne su nuli. To svaki ribar zna. Šimun je čak pokušao urazumiti Isusa, ali valjda je toliko već bio iscrpljen da mu se nije dalo raspravljati. I onda je pustio – hajde, nek’ ti bude! Na tvoju riječ, bacit ću mreže! Ostatak priče vam je poznat. Nesretni ribari doživjeli su najbolji ulov svoga života!

Što nam poručuje ovo evanđelje? Bog nekada dopušta neuspjeh, razočaranje, odustajanje. Ali što nam još poručuje? Da isti taj Bog ulazi u naše propale lađe i čini ono što ni mi sami ne možemo zamisliti.

Stoga, ako vam život ponekad izgleda kao more bez riba, ako imate dojam da je promašen, nemojte se predati i nemojte reći: nema smisla! Isplati se pokušati još jedanput, ali ovaj put s Bogom. U našem životu postoji nešto što se može nazvati blagoslovljenim promašajem. Nije svaki uspjeh naizgled uspjeh. I nije svaki neuspjeh uvijek neuspjeh. Ali mi to ne možemo znati. Bog možda nekada čeka naš neuspjeh kako bismo se naučili poniznosti. I tek onda može činiti nevjerojatne stvari.

Pogledajte Šimuna! Taj nepoznati i neuspješni ribar postao je Petar – stijena Crkve! Taj dan ulovio je možda stotinjak riba, a danas isti taj Petar u svojoj mreži ima preko milijardu ljudi! Da je Petar one noći uspio, da je napunio mreže, možda nikada ne bi susreo Isusa. Njegov neuspjeh te noći, početak je Božjeg uspjeha. A Petar je samo jedno trebao učiniti – poslušati Isusa – na tvoju riječ! Neka mi bude po tvojoj riječi. Amen.

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral