Od suza djevojčice u Lanišću 1947. do molitve majke i sina na današnjim hodočašćima - svjedočanstva povezuju generacije koje blaženik Miroslav Bulešić i dalje potiče na praštanje i vjernost Kristu. Uoči njegova blagdana, koji se obilježava 24. kolovoza, u programu HKR-a prisjetili smo se „krvave krizme“, a živi svjedoci toga događaja podijelili su neizbrisive trenutke boli, ali i milosti po zagovoru najmlađeg hrvatskog blaženika.
Mnogi od tadašnjih 243 krizmanika kasnije su, zbog povijesnih zbivanja, bili raseljeni diljem svijeta. No, Božjom providnošću, i ove smo godine pronašli jednu od njih, a to je Ana Rušnjak, rođenu 1940. u Lanišću, danas nastanjenu u Puli.
Izlazak iz rodne kuće Miroslava Bulešića na dan mlade mise / Foto: miroslavbulesic.com
Lupali su, vikali, bacali kamenje…
Iako je tada bila još djevojčica, gospođa Rušnjak vrlo se jasno sjeća dramatičnih događaja koje se u narodu pamte kao „krvava krizma“. Pamti i snažan strah koji je obuzeo vjernike tijekom napada na crkvu dok je trajala sveta misa.
„Ljudi je bilo jako puno, cijelo selo, djeca i stariji. Za krizmu nas je došlo mnogo, i oni već odrasli, jer se nije znalo kad će opet biti prilike. Ja nisam ni krenula na vjeronauk, ali su me uzeli jer su se bojali tko zna kad će opet biti krizme.
Relikvija bl. Miroslava Bulešića u oltaru župne crkve u Svetvinčentu / Foto: Danijela Fattorich
Tog dana smo došli u crkvu s kumovima. A onda je nastao juriš. Došli su iz svih okolnih sela – s kamenjem, sjekirama, sa svime. Lupali su, vikali, bacali kamenje.“
Djeca su, kaže, bila sklanjana uza zidove odnosno na mjesta gdje nije bilo prozora da ih ne pogode, a muški kumovi su izlazili van da se bore s njima. Prisjeća se kako je crkva stajala s jedne strane ceste, a s druge milicija.
„Oni su bili na prozoru, čuli su i vidjeli što se događa, ali ništa nisu poduzeli da se to spriječi nego su ljudi išli van. Ljudi su morali sami stati u obranu, očevi, kumovi i na kraju je bila kao krizma, ali onda je bilo još gore…“
Svečana proslava blagdana Bl. Miroslava Bulešića u dvorištu Centra za mlade “Bl. Miroslav Bulešić” / Foto: Mihaela Vukelić i Marija Žagar /
Prizor koji se ne može zaboraviti
Zatim su se vjernici okupili na mjestu koje se u selu zvalo „plac“, gdje je bio „faruž“, kuća gdje su bili svećenici. Tamo se, prisjeća se, dogodio prizor koji joj je najdublje ostao urezan u pamćenje.
Bilo nas je puno – roditelji, kumovi, djeca. Stavio je tada lavor na prozor. Imao je krvave ruke, oprao ih je u lavoru i tu krvavu vodu bacio van. To su svi vidjeli. Ljudi su plakali. To mi je bilo najteže… i to neću nikad, ali nikad zaboraviti.
Miroslav Bulešić služi mladu misu u župnoj crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije u Svetvinčentu / Foto: miroslavbulesic.com
Prisjetila se i sprovoda Miroslava Bulešića te kako su mnogi vjernici iz ostalih dijelova Istre željeli doći, ali nisu mogli zbog namjerno izazvanih poteškoća u željezničkom prometu.
„Namjerno su stvarali poteškoće u željezničkom prometu. Vlakovi su stajali, nisu primali ljude, ništa… Samo da ne bi mogli doći na pogreb“, ispričala je.
„Primjer blaženika uči me da praštam!“
Već dugi niz godina iz svih dijelova Istre na svečanu misu obilježavanja mučeništva bl. Miroslava Bulešića slijevaju se rijeke hodočasnika, a mnogi od njih odlučuju se i na pješačko hodočašće. Tako će biti i ove godine – s više polazišta diljem Istre hodočasnici će pješice krenuti prema Svetvinčentu.
Svetvinčent / Foto: Porečko-pulska biskupija
Svoja je iskustva uoči ovogodišnjeg slavlja s nama podijelila hodočasnica iz Pule, Gordana Slukan, koja već godinama na blagdan 24. kolovoza pješice hodočasti iz pulskog dekanata iz Valbandona. Prisjetila se kako je sve započelo i što ju je privuklo upravo tom obliku pobožnosti.
„Privuklo me iskustvo i svjedočanstvo moje prijateljice koja je prije mene hodočastila. Ovo je već sedmi put da hodočastim, a idemo najmlađi sin i ja. On je počeo s 8 godina i ovo mu je već peti put“, prepričava Gordana.
28.09.2013., Pula – Istarski svecenik i mucenik Miroslav Bulesic proglasen je blazenim na velikom euharistijskom slavlju beatifikacije sluge Bozjega u Areni, koje je predvodio Papin izaslanik, prefekt Kongregacije za kauze svetih kardinal Angelo Amato. Okupili su se svi hrvatski biskupi i vise od 670 svecenika iz domovine i inozemstva, a zbog beatifikacije je doputovalo oko 17 000 hodocasnika. rPhoto: Dusko Marusic/PIXSELL
O tome što za njezin duhovni život znači hodočastiti bl. Bulešiću, Gordana kaže:
Blaženi Bulešić me najviše potiče upravo svojom svetošću života i svojom svetom smrću, kao i njegovim geslom koje je vezano uz praštanje odnosno da je njegova osveta oprost. Potiče me da sebe promatram iz dana u dan. Ako mogu biti osobna, moram reći da imam poteškoća s praštanjem. Upravo zato gledam u njega, tako mladoga čovjeka koji je praštao do same smrti i to me snažno potiče da svake godine mogu otići i obnoviti to obećanje: sebi i Bogu, da uvijek iznova praštam.
Svečana proslava blagdana Bl. Miroslava Bulešića u dvorištu Centra za mlade “Bl. Miroslav Bulešić” / Foto: Mihaela Vukelić i Marija Žagar /
Njezin mali sin Toma redovito je najmlađi hodočasnik na ovom pulskom hodočašću prema Svetvinčentu i svake godine prehoda cijelih 26 kilometara.
„Voli pomagati drugima, moli s nama i uključen je u sve. Drago mi je da odrasta učeći od blaženog Miroslava Bulešića – da postoje vrijednosti radi kojih vrijedi živjeti, ali i umrijeti.“
Procesija na dan mlade mise Miroslava Bulešića, 26. travnja 1943. u Svetvinčentu / Foto: miroslavbulesic.com
Za one koji tek razmišljaju o svom prvom pješačkom hodočašću, hodočasnica Gordana poručuje da je najvažnije odvažiti se i krenuti.
„Pokrenuti se iz svoje komocije, ostaviti svakodnevne rutine, poslove i navike te se prepustiti neizvjesnosti i Božjoj providnosti. Na svakom hodočašću čovjek iznova upoznaje sebe, vježba strpljivost i prihvaćanje. Ako ni zbog čega drugoga, onda vrijedi ići radi toga da se maknemo od svakodnevice i naučimo prepuštati Bogu.“
Svečana proslava blagdana Bl. Miroslava Bulešića u dvorištu Centra za mlade “Bl. Miroslav Bulešić” / Foto: Mihaela Vukelić i Marija Žagar /
Dodaje kako upravo hodočašća, a posebno ona koja se prikazuju za duhovna zvanja, imaju dublji smisao:
„Naša žrtva i molitva spajaju se s molitvama cijele Crkve. I kao što smo svi hodočasnici na zemlji prema vječnosti, tako i ovo hodočašće pomaže da učimo hoditi prema Nebu.“
Molitva za proglašenje svetim Miroslava Bulešića
Gospodine Bože, Oče naš nebeski,
izvore svetosti i milosti!
Ti si pozvao bl. Miroslava, pastira i mučenika,
da ti vjerno služi kao navjestiteljEvanđelja
i hrabar svjedok tvojega Sina Isusa.
Poslušan tvojoj riječi i vođen tvojim Duhom
on se zauzimao za sve potrebne,
osobito siromašne i obespravljene,
te nam ostavio primjer velikoga pouzdanja u tebe
i ustrajnost u trpljenju.
Ponizno molimo tvoju milost
da bl. Miroslav bude ubrojen među svetce tvoje Crkve,
kako bismo ga mogli još predanije nasljedovati
i utjecati se njegovu zagovoru u svim životnim potrebama.
Po Kristu Gospodinu našem. Amen.